Slika 1.1 Transformator
Kako se vidi iz slike, ta je naprava u principu konstruirana tako da su na zatvoreni željezni okvir stavljena dva svitka. Svitke nazivamo namotima transformatora a željezni okvir jezgrom (kosturom).
Ako jednom od namota te naprave, npr. onom s brojem zavoja N1 narinemo iz nekog izvora izmjenične struje izmjenični napon U1, on će kroz taj namot prouzrokovati struju. Ta izmjenična struja stvorit će u jezgri transformatora magnetski tok. Taj tok mijenjat će se u ritmu struje koja ga je proizvela. Svojom promjenom taj će magnetski tok inducirati u namotima elektromotorne sile (e. m. s.) od kojih će ona u priključenom namotu održavati ravnotežu s narinutim naponom, a ona u onom drugom prouzrokovati struju I2 (uz zatvoreni strujni krug tog namota).
Veličina te struje I2 bit će u skladu s veličinom inducirane e. m. s. i ukupne impedancije u strujnom krugu. Struja I2 po Lenzovu će zakonu imati u svakom trenutku takav smjer da će stvarati magnetski tok suprotan onom u jezgri, pa će radi održanja transformacije prvi namot iz izvora na koji je priključen povući toliko veću struju da se magnetski tok u jezgri održi u prvotnom stanju.
Na tako opisani način induktivnim se putem električna energija trošena na trošilu u strujnom krugu drugog namota prenosi u transformatoru iz prvog namota. Prvi namot tu energiju dobiva iz izvora na koji je priključen. Po zakonu o održanju energije jasno je da će prvi namot morati iz izvora uzeti toliko više energije koliko iznose gubici u samom transformatoru koji u obliku topline nastaju po Joule zakonu, odnosno zbog histereze i vrtložnih struja u jezgri.
Namot transformatora preko kojeg se energija unosi u transformator nazivamo primarni namot, a onaj kroz koji se energija odvodi k trošilu sekundarni namot.
1. Opće osnove rada, osnovni podaci i povijest razvoja
1.1. Osnovne fizikalne pojave
1.2. Pogonska stanja
1.3. Osnovne jednadžbe
1.4. Podjela transformatora
1.5. Nazivne vrijednosti
1.6. Povijesni razvoj transformatora
Nema komentara:
Objavi komentar