Kako se računa potrošena električna energija?

Zašto se u račun za utrošenu električnu energiju, uračunava i naknada za obračunsku snagu? To je apsulutno najčešće postavljeno pitanje široke mase kada je riječ o plaćanju računa za struju. Ovdje ćemo u ovom članku pokušati dati odgovor na to pitanje.

Ako bi sve troškove proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije naplačivali samo ovisno o preuzetoj električnoj energiji, to bi vodilo nepravednom udjelu pojedinih potrošača u naknadi troškova svoje opskrbe električnom energijom. Tako određeni udjel nebi novčano opteretio svakog potrošača srazmjerno trošku koji je njegova opskrbljenost izazvala u elektroenergetskom sustavu.


Shvatljivo nam je da preuzimamo istu energiju ako snagom od 1,1 kW opteretimo sustav i trajanju od 10 sati, ili ako snagom od 5,5 kW opteretimo sustav u trajanju od 2 sata. U oba slučaja preuzeta je energija od 11 kW. Ali, u prvom su slučaju vodovi, transformatori i generatori bili opterećeni - radi naše opskrbe - snagom od 1,1 kW (uvećano za neizbježne gubitke u prijenosnoj i distribucijskoj mreži). U drugom slučaju, vodovi, transformatori i generatori bit će opterećeni peterostrukom snagom, i - radi naše opskrbe - moraju imati peterostruko masivnije vodiče i koliko čega drugog upeterostručeno. Potpuno je neprimjereno da bi u ta oba slučaja novčana naknada koju plača potrošač bila jednaka. Stoga se praktički oduvijek i posvuda u svijetu, tarifni sustavi za plaćanje utrošene energije uređuju tako da dio novčane naknade potrošača bude ovisan o obračunskoj snazi, a dio o isporučenoj električnoj energiji.

Obračunska snaga se ili:
a) računa prema propisnom načinu
b) ograničava limitatorom (ograničavalom snage) ili
c) odgovarajućim uređajem za mjerenje i registriranje najveće ostvarene snage u obračunskom razdoblju.

Ilustrirajmo primjenu našeg važečeg tarifnog sustava (od 1. listopada 2000.g.) prethodnim primjerima korištenja električne energije. Neka se - u tako zamišljenim primjerima -opisane okolnosti ponavljaju svakog dana tijekom jednog mjeseca od trideset dana. Oba potrošača utrošila ni 330 kWh (inače prosječno domačinstvo u Hrvatskoj mjesečno troši približno 250 kWh). Ako bi oba imala jednotarifno brojilo, prvi potrošač ugrađen limitator od 1,1 kW, a drugi potrošač limitator od 5,5 kW, njihovi mjesečni računi za utrošenu električnu energiju bili bi kako je prikazano u tablici.

Tablica 1. Primjer potrošača jednakih utrošaka energije uz različite obračunske snage (veljača 2001)

Potrošač koji koristi električnu energiju nepovoljnijim načinom, platio bi tog mjeseca približno 60 kn više od potrošača koji bi jednaku količinu energije koristio povoljnijm načinom. Oba bi potrošača tog mjeseca zajedno platili 376,07 kuna. Da tarifni sustav ne sadrži dio za snagu i dio za energiju, oba bi potrošača platila jednako: upravo polovicu iznosa koji bi platili zajedno, znači svaki 188,04 kune. Potrošač 1 plača približno 30 kuna manje, a potrošač 2 plača 30 kuna više, a pet puta je više opteretio vodove.

Izvor: HEP Vjesnik 121, (veljača 2001)