Antene i bežične mreže

Bežične mreže sve su popularnije, no često se događa da, iako imamo potrebnu opremu, na kraju pribjegnemo kabelu jer nam signal nije dovoljno kvalitetan, a samim time i mreža je spora. Antene rješavaju taj problem. Usmjerene ili višesmjerne antene omogućuju veće širenje bežičnog signala i bolju pokrivenost prostora što je od posebnog značaja u prostorima s puno zidova. Drugim riječima, uz pomoć antena možete osigurati bežični signal i u većem stanu ili poslovnom prostoru.

Što vam je sve potrebno?

Današnja bežična oprema uglavnom je deklarirana na doseg signala od 100 metara u unutrašnjosti, odnosno 300 metara na otvorenom prostoru. No, riječ je o teoretskim vrijednostima. U praksi, raspored prostorija u stanu te broj i debljina zidova (kao i namještaj) znatno utječu na rasprostiranje signala. Može se dogoditi da već u susjednoj prostoriji od one u kojoj se nalazi vaš bežični usmjernik signal znatno oslabi - ne dovoljno da ne možete uspostaviti vezu, ali dovoljno da kopiranje datoteka postane iritantno sporo ili višenamjenski čitač neupotrebljiv. U tom će vam slučaju pomoći antene za internu upotrebu. One pojačavaju signal dovoljno da prodire kroz nekoliko prostorija, a dolaze u raznim oblicima. Unutarnje antene obično su višesmjerne, odnosno šire signal u svim smjerovima. Izvedbe mogu biti u obliku klasičnog antenskog štapa, pravokutne ili polucilindrične. Također su zanimljive i antene koje se montiraju na strop, a koje su okrugle i izgledaju slično detektorima dima.

Kako postaviti Antenu

Na većinu bežičnih usmjernika možete spojiti zamjensku antenu. Jednostavno skinete postojeću i na njeno mjesto spojite novu. Priključak je isti. Također, dodatna antena može se spojiti i na neke modele bežičnih mrežnih kartica. Prilikom kupovine antene najbolje je savjetovati se sa stručnjakom kako biste ustanovili koja antena najviše odgovara vašim potrebama, odnosno kojom antenom ćete dobiti najveću pokrivenost prostora koja vam je potrebna.

Dobro je znati:
Osim internih, postoje i eksterne antene. One se postavljaju na zgradama ili stupovima i omogućuju bežično povezivanje na većim udaljenostima ili pokrivanje vanjskog prostora.
Za postizanje potpune pokrivenosti dobro je postaviti antene na obje strane koje se povezuju.

Izvor: PC Chip

Mrežna pohrana podataka

Što napraviti kad imate potrebu dijeliti mnogo podataka (glazbe, filmova, fotografija) na mreži između više računala? Možete ih držati na jednom računalu, no bolje rješenje su uređaji za mrežnu pohranu podataka. Riječ je o uređajima koji se spajaju u vašu kućnu mrežu ili mrežu u uredu, a u sebi sadrže ugrađen tvrdi disk velikog kapaciteta. Podaci na ovakvim uređajima dostupni su svim računalima na mreži, što vam omogućuje da ne brinete na kojem ste računalu spremili glazbu koju želite slušati ili film koji želite gledati. Također, zgodno su rješenje ako vam ponestaje prostora na disku nekog od računala u mreži kao i za spremanje sigurnosnih kopija podataka s vaših računala.
Što vam je sve potrebno?

Neki od uređaja za mrežnu pohranu podataka mogu se spajati samo na žičnu mrežu, a neki i na bežičnu. Podržava li uređaj bežičnu mrežu, sve što vam je potrebno da biste ga koristili je da ga postavite na neko mjesto u dosegu vaše mreže. Podržava li samo spajanje žičnom mrežom, potreban vam je jedan slobodan mrežni priključak na vašem preklopniku (ili usmjerniku s ugrađenim preklopnikom). Imajte na umu da većina uređaja za mrežnu pohranu dolazi bez ugrađenog tvrdog diska. Tvrdi disk kupujete odvojeno (pri tome pripazite koristi li uređaj za pohranu SATA ili IDE sučelje i odaberite odgovarajući disk). Prednost ovoga je da možete odabrati disk vama potrebnog kapaciteta i naknadno ga zamijeniti većim, ako se za tim ukaže potreba.

Kako koristiti uređaj?

Nakon što ste ugradili disk u uređaj potrebno ga je spojiti u mrežu i podesiti tako da mu druga računala mogu pristupati. Kod većine uređaja to se radi preko njihovog ugrađenog internet sučelja - kako točno, opisano je u uputama koje ste dobili s uređajem. D-Linkovi uređaji dolaze s programom Click'n'Connect koji potrebne radnje znatno pojednostavljuje. Kada je uređaj spojen i podešen, podacima na njemu možete pristupati ili preko web preglednika ili izravno u operativnom sustavu (mapiranjem mrežnog diska - kako to napraviti, opisano je u uputama). Nakon što spojite i podesite uređaj, pročitajte do kraja upute koje dolaze s njim i pronaći ćete kako podesiti napredne mogućnosti - primjerice, kako ograničiti koji korisnici ili računala smiju pristupati pojedinim podacima u mreži.

Dobro je znati
Neki od D-Linkovih uređaja dolaze s mjestom za jedan ili više tvrdih diskova što vam omogućuje korištenje većeg kapaciteta ili dodatnu sigurnost podataka (ako uređaj podesite tako da se svi podaci spremaju na oba diska). Jedna od važnijih prednosti mrežnih diskova je da na njih možete spremati kopije podataka s umreženih računala - u slučaju da dođe do kvara na nekom od računala, njegovi podaci su uvijek dostupni na uređaju za pohranu i obrnuto.

Izvor: PC Chip

Video nadzor

Video nadzor vašeg doma, vikendice ili poslovnog prostora sve donedavno je značio kupovinu skupog specijaliziranog sustava, pogotovo ako ste ga još željeli obavljati „na daljinu". Danas su stvari daleko jednostavnije zahvaljujući umreženim nadzornim kamerama. Umrežene nadzorne kamere spajaju se na žičnu ili bežičnu mrežu. Snimke prostora koji se nadzire po potrebi se spremaju na disk nekog od računala u mreži, dok slici s kamere uživo možete u svakom trenutku pristupiti preko Internet pretraživača.
Što vam je sve potrebno?

Poput mnogih mrežnih uređaja i umrežene kamere dolaze u varijantama koje se spajaju ili samo na žičnu ili i na žičnu i na bežičnu mrežu. Da biste ih koristili potrebna vam je funkcionalna žična ili bežična mreža. Ako je ta mreža povezana na Internet, sliku s kamere možete u svakom trenutku pregledavati i s bilo kojeg drugog računala na Internetu. Naravno, pri tome je moguće postaviti lozinku kako bi se onemogućio pristup neovlaštenim osobama. Neke kamere imaju i razne dodatne mogućnosti poput detektora pokreta (snimanje se aktivira samo ako se u prostoru netko kreće) i sličnih.

Kako postaviti kameru u mrežu?

Postavljanje kamere u mrežu odvija se kao i postavljanje većine ovdje opisanih mrežnih uređaja - jednostavno ih povežite u mrežu (žičnu ili bežičnu) i slijedite upute o konfiguraciji. Pri tome obavezno pripazite na to da podesite sigurnosne postavke i promijenite tvorničku lozinku na kameri - zacijelo ne želite da bilo tko s Interneta može nadgledati vaš prostor. Bacite pogled i na opcije snimanja. Neke kamere mogu snimati video, neke „hvatati" po jednu sliku svakih nekoliko sekundi ili minuta, a neke se mogu aktivirati tek ako uoče pokret u prostoriji koja se nadzire. Kamere obično nemaju ugrađen disk ili drugi medij tako da ćete za spremanje video sadržaja ili slika morati u mreži imati aktivno i računalo s dijeljenim diskom ili uređaj za mrežnu pohranu.

Dobro je znati:

Osim s računala, nekim kamerama možete pristupati i preko 3G mobilnih telefona što je idealno za nadzor dok ste na putovanju. U jednoj mreži možete postaviti više kamera koje funkcioniraju neovisno. Sve kamere možete kontrolirati s jednog računala uz pomoć softvera koji se isporučuje uz njih. Također, nadzor se može vršiti i preko neovisnog računala to jest NVR uređaja (DNS-722^) Neke kamere imaju ugrađen motor koji im omogućuje pomicanje leće, odnosno mijenjanje vidnog polja tijekom rada (gore-dolje, lijevodesno, za 360 stupnjeva).

Izvor: PC Chip