Povijesni razvoj transformatora

Još 1831. otkrio je Faraday [Faradaj] poznati zakon elektromagnetske indukcije, na djelovanju kojega se osniva rad svakog transformatora, ali se prvi praktički upotrebljivi transformator konstruirao tek nakon pune 54 godine.

Tri mađarska inženjera Blathy [Blati], Déri [Deri] i Zipernowski [Zipernovski] konstruirali su godine 1885. i u tvornici firme Ganz [Gane] u Budimpešti sagradili te patentirali prvi transformator. Ti prvi transformatori bili su suhi jednofazni transformatori s jezgrom prstenasta oblika i kvadratna presjeka. Priključne stezaljke bile su smještene na jednoj od dviju drvenih ploča, između kojih je bila stegnuta jezgra s namotajem. Izgled takva transformatora vidi se na sl. 1.3.

Slika 1.3. Izgled prvog transformatora

Jezgra se gradila od običnoga crnog lima, magnetske su indukcije u jezgri dosezale u najboljem slučaju 0,8 T, a specifični su se gubici kretali oko 10 W/kg pri navedenoj indukciji i frekvenciji od 50Hz.

Razlika između otpora

Kada se postavi pitanje:
„Koja je razlika u praksi između otpornika P=5W, R=220 Ohma i P=5 W, R=2,2 Ohma?“

Ljudi se najčešće zbune i ne znaju pravi odgovor, a još manje znaju to matematički opisati. Stoga ću to prvo malo matematički razraditi, a nakon toga odgovoriti na pitanje.

Imamo matematički sljedeče:

U našem slučaju dobivamo za naše otpore:

Otpornik 220Ohma/5W radi na naponu 33V i propušta struju od 150mA, a 2,2Ohma/5W na
3,3V i struji od 1.5A. Dakle, koji čes koristiti ovisi od izvora koji imaš na raspolaganju.

Otpornik ne treba koristiti na maksimalnoj snazi, već se treba koristiti sa npr 20% navedene snage. Manja temperatura površine otpornika postiže se povećavanjem površine, bilo dodatkom aluminijskog hladila ili korištenjem većeg broja otpornika.

Isti izračun za neke druge vrijednosti možemo automatski provjeriti ovdje upisom vrijednosti otpora i snage otpornika u plavu čeliju: