7 činjenica o Nikoli Tesli koje dosad niste znali

Znanstvenik i inovator svjetskog Nikola Tesla izumio je magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. To znaju svi, no malo je poznato da je tajanstveni znanstvenik patio od opsesivno-kompulzivnog poremećaja što je uzrokovalo neka neobična ponašanja u njegovu životu. Primjerice, jeste li znali da je bio zaljubljen u pticu? Donosimo vam sedam neobičnih činjenica o ekscentričnom znanstvenom geniju!

1. TESLA JE BIO OPSJEDNUT BROJEM TRI
Prao je ruke tri puta zaredom, obilazio zgradu tri puta prije nego što bi ušao u nju.

2. MRZIO JE BISERE
Nije ih mogao smisliti. Toliko ih je mrzio da je odbijao razgovarati sa ženama koje su nosile bisere. Nitko ne zna zašto, ali svi se slažu da je to još jedan dokaz njegova opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

3. BIO JE U CELIBATU
Bračni život nije bio za Teslu koji je jednom rekao: "Mislim da većinu velikih izuma nisu otkrili oženjeni muškarci". Navodno je smatrao da bi seksualna aktivnost omela njegov znanstveni rad.

Superealistična žena robot

Već smo imali priliku vidjeti robote koji su izgledali i ponašali se poput ljudi. Premda su androidi i dalje u domeni znanstvene fantastike, ovi novi humanoidni roboti iznenađuju.
Actroid-F, zajedno sa sestrom blizankom Geminoid-F, ako možemo tako reći, otišao je najdalje do sada. Actroid-F prvi put je predstavljen javnosti prije nekoliko dana u Tokiju, odjeven kao medicinska sestra koja je zaposlena u bolnici kao "promatračica".

Proizvela ga je japanska Kokoro, a kaže da je ova mlada Japanka sa silikonskom kožom dizajnirana tako da pacijentima ulije osjećaj sigurnosti. Actroid-F je vrlo realističan robot, ali nemojte se zanijeti. Kao što možete vidjeti na videosnimci, ova medicinska sestra ipak nije savršena. Štoviše, daleko je od toga.

Actroid-F, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao "prvi pravi android", teži samo 30 kg i visok je 140 cm (u sjedećem položaju). No, pričekajte još koju godinu da Japanci srede mehaniku pokreta lica i učine ga mobilnim, kada će se moći kretati i ponašati samostalnije.

Izvor: http://www.net.hr/tehnoklik/page/2010/10/28/0297006.html

Najbrže računalo na svijetu više nema SAD nego Kina

Kako je objavljeno na godišnjem sastanku National High Performance Computing (HPC China 2010)u Beijingu, Tianhe-1A je službeno najbrže superračunalo u ovom trenutku na svijetu koje radi brzinom od 2.507 petaflopa. Jedan petaflop jednak je 1000 bilijuna izračuna u sekundi.

Kina je s ovim računalom postala svjetska velesila i na polju "superračunarstva". Tianhe-1A je izrađen na nacionalnom sveučilištu za obrambene tehnologije (NUDT) u Kini i već je u potpunosti operativan. Kako bi se postigao ovaj rekord, Tianhe-1A koristi 7.168 Nvidia Tesla M2050 grafičkih čipova 14.336 Intel Xeon procesora. Cijena mu je 88 milijuna dolara, a njegova 103 kućišta ukupno teže 155 tona. Cijeli sustav troši 4.04 megawatta električne energije.

Tianhe-1A je ovim nadišla prethodni rekord koji je držao superračunalo Cray XT5 Jaguar, a koje je koristio američki nacionalni centar za računalne znanosti. Pogoni ga 224,162 Opteron procesora i u stanju je postići brzinu od 1.75 petaflopa.

Tianhe-1A će se koristiti kao otvoren sustav i bit će na raspolaganju znanstvenicima koji se bave istraživanjem klimatskih promjena i pojava u astrofizici, nuklearnoj energiji i sl.

Izvor: http://www.net.hr/tehnoklik/page/2010/10/28/0561006.html

Hipersfera - hrvatska bespilotna letjelica

HIPERSFERA je projekt za koji vjerojatno niste čuli. Ali u međunarodnoj znanstvenoj zajednici malo je sumnje da se radi o novom velikom uspjehu hrvatskih znanstvenika, odreda mladih intelektualaca koji su u Hipersferu već uložili više od 120.000 radnih sati.

Radi se zapravo o posebnoj vrsti bespilotne letjelice, zračnom brodu kakav do sada nije viđen, a čije su primjene u vladinom, komercijalnom i znanstvenom sektoru uistinu mnogostruke. Sama ideja projekta došla je od Bojana Pečnika, mladog znanstvenika koji je doktorirao u Njemačkoj, te se u Hrvatsku vratio s idejom unaprjeđenja znanstvene zajednice.

Nakon trogodišnje epizode na odsjeku za astronomiju splitskog PMF-a, Pečnik se prebacio u privatni sektor i osnovao aeronautičku tvrtku. Zajedno s prijateljem ekonomistom Robertom Grilcem stvorio je poslovni plan i u detalje razradio projekt, što im je osiguralo sredstva od Poslovno-inovacijskog centra Bicro, ureda Vlade RH koji se bavi upravo sufinanciranjem ovakvih projekata.


Hipersfera vas gleda s 20 kilometara visine

U Hipersferu je dosad uloženo oko milijun eura, prepričava Pečnik u razgovoru za Index, objašnjavajući da su oko 70 posto sredstava dobili od Bicroa, a ostalih 30 posto je stiglo od privatnih investitora. "Ulaganje u inovaciju uvijek je rizik, jer nema garancije da će projekt uspjeti", kaže Pečnik, ali zadovoljno konstatira kako Hipersfera zasad napreduje izvršno.

Osnovna primjena Hipersfere trebao bi biti nadzor teritorija, objašnjava mladi inovator. Hrvatska bi ga vlada, recimo, mogla koristiti za nadzor prometa ili granica. Posebno efikasna bi Hipersfera trebala biti u domeni sigurnosti; svakog ljeta, za vrijeme požarne sezone, takav nadzorni sustav štedio bi stotine milijuna kuna. "Jedna Hipersfera može nadzirati 2500 kvadratnih kilometara, npr. Zagreb i širu okolicu. S 15 do 20 takvih zračnih brodova, mogla bi se nadzirati cijela Hrvatska", objašnjava Pečnik.

Sama kontrola nad letjelicom gotovo da i ne može biti jednostavnija. Hipersfera je "pametni" zračni brod, koji je programiran da sam reagira na uvjete u kojima se nalazi. Visina od 20 kilometara prigodno je izabrana jer na njoj nema avionskog prometa, a atmosfera je vrlo stabilna pa bi sustav trebao funkcionirati besprijekorno. Prema Pečnikovom tumačenju, kad bi Hrvatska raspolagala s 20 takvih letjelica, 15 bi ih uvijek moglo biti u zraku i nadzirati cijeli državni teritorij, a ostalih pet bi ih po potrebi odmjenjivalo zbog održavanja. Svim letjelicama upravljalo bi se iz iste baze.


Prvi prototip Hipersfere ispunio je sva očekivanja koja su pred njim bila postavljena. Pečnik i njegov tim trenutno su u procesu izrade drugog prototipa, koji će ih dovesti samo na korak od izrade zračnog broda kakav je donedavno postojao isključivo u teoriji. No, da bi projekt priveli kraju, naglašavaju Pečnik i Grilc, potrebna su im dodatna sredstva; u Hipersferu će, prije nego bude puštena u uporabu, biti potrebno uložiti još oko 15 milijuna eura. Do završetka drugog prototipa bit će im potrebno oko dva milijuna eura.

Timu koji radi na Hipersferi to je trenutno najveći problem; unutar Hrvatske teško je pronaći osobu voljnu uložiti takvu vrstu kapitala u znanost, dok su strani investitori prema ulaganju u tako velike projekte u Hrvatskoj i dalje nepovjerljivi. "Možete li projekt prebaciti izvan Hrvatske?", pitanje je s kojim su se Pečnik i Grlić često susretali, ali na takav potez nisu spremni.

Izvor: Index.hr

Kinezi imaju dalekometnu teleportaciju!

Znanstvenici uključeni u projekt kažu da nas to dovodi korak bliže razmjeni informacija bez tradicionalnog signala te da bi se udaljenost od 15 kilometara lako mogla protegnuti na udaljenost od Zemlje do svemira.

'Kvantna teleportacija' je potpuno različita od teleportacije kakvom je zamišlja većina ljudi. Umjesto 'odabira' neke materije i njezinog premještanja na drugo mjesto, kvantna teleportacija uključuje dvije 'instance', kao što su fotoni ili ioni, zato su njihova stanja međusobno ovisna te se stanje jednog može 'prenijeti' u drugog.

Prvi pokusi s teleportacijom provedeni su na zraci svjetla. Jednom kad su objekti nabijeni, oni postaju povezani nevidljivim valom, poput niti ili pupčane vrpce. To znači da promjena na jednom objektu istovremeno djeluje i na drugi. Einstein je to nazvao 'sablasnim djelovanjem na udaljenost'.

Kad je jedan od njih poslan na neku udaljenost, povezanost osigurava da promjena stanja jednog utječe i na promjenu stanja drugog, što omogućuje teleportaciju kvantne informacije. Do sada se udaljenost koji su mogle 'prevaliti' takve informacije mjerila tek u metrima.

Teleportacija na udaljenost od nekoliko stotinjaka metara do sada je bila moguća samo kod fotona koji su 'putovali' optičkim kanalima, što je omogućavalo očuvanje njihovog stanja. U ovom pokusu znanstvenici su maksimalno nabili dva fotona te su onog s višom energijom poslali kroz prazni kanal dužine 16 kilometara. Otkrili su da je udaljeniji foton još uvijek mogao reagirati na promjenu stanja fotona koji je ostao 'na mjestu'.

No, teleportacija fotona ne vrlo velike udaljenosti tek je mali korak prema razvoju aplikacija za čitavu proceduru. I dok su fotoni dobri za prenošenje informacija, nisu dobri za rukovanje poput iona, a to bi trebalo osigurati enkripciju informacije koju nosi.

Istraživači sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Kine iz Hefeija uspjeli su održati 'vjernost' dalekometne teleportacije u 89 % – što je pristojno za informaciju, ali i vrlo opasno za teleportaciju čitavog ljudskog tijela, kakvoj se nadamo od kad smo je vidjeli u Zvjezdanim stazama.

Izvor: Dnevnik.hr

AI: Algoritam koji će raskrinkati sarkazam

Dok računala obrađuju verbalne komande u prilično jednostavnom obliku, ljudi s druge strane koriste sofisticiranu formu govora, koristeći 'sleng' ili simbole, kako bi dočarali nešto o čemu govore. Tim istraživača iz Izraela, na tragu toga je razvio računalni algoritam, koji prepoznaje, ni manje ni više, nego sarkazam kod ljudi.

S preciznošću od 77 posto, SASI (Semi-supervised Algorithm for Sarcasm Identification), prepoznaje sarkastične rečenice. Kako bi razvili svoj algoritam, izraelski tim je skenirao 66.000 recenzija proizvoda na stranicama Amazon.com, a sarkastične rečenice označavala su trojica istraživača. Nakon toga je tim identificirao obrasce sarkazma, koji se pojavljuju u recenzijama te prema tom modelu razvio svoj algoritam.

Uzorak, koji je izraelski tim prikupio s interneta, pomogao je algoritmu pri učenju koje to riječi i obrasci razlikuju sarkastične, od drugih primjedbi. Kad je proces učenja završio, algoritam su testirali na novim izvorima sarkazma, a on je postigao ukupnu preciznost u prepoznavanju sarkazma i obrazaca, od 77 posto. To zapravo i nije uopće loš rezultat za prvi pravi susret računala sa ljudskim sarkazmom. Čemu je svrha svega toga, pitate se? U kreiranju više personaliziranog sadržaja i davanja kvalitetnijih preporuka korisniku računala, ne poistovjećujući, primjerice recenzije naslova 'zadržite svoje korisnike', sa savjetom za online kupnju proizvoda.

Izvor: Dnevnik.hr

Prepoznavanje glasa kao sigurnosni protokol

Većina ljudi je upoznata sa sigurnosnim tehnologijama identifikacije poput otiska prsta ili oka. Sada zahvaljujući znanstvenicima sa instituta North Carolina State University, blizu smo praktičnih tehnika kojima se može testirati nečiji glas radi potvrde identifikacije.

"Velika je stvar provjeravati autentičnost govornika na računalu", kaže dr. Robert Rodman, profesor računalnih znanosti na NC State institutu i pomoćni autor članka na ovu temu. "Akustički parametri glasa nastaju zbog različitih oblika vokalnog trakta, a različiti ljudi imaju različite vokalne traktove", objašnjava Rodman. "Ova nova istraživanja će pomoći poboljšati brzinu autentifikacije govora, bez gubitka preciznosti."

Rodman objašnjava da provjera autentičnosti govora može imati mnoštvo primjena u ovom dobu povećane sigurnosti i mobilne elektronike. "Potencijalni korisnici ove tehnologije su vlasti, financijske, zdravstvene i telekomunikacijske industrije," kaže Rodman, te dodaje, "za primjene kao što su sprečavanje krađe identifikacije, prijevara, i zaštita podataka."

Trenutni računalni modeli koji se koriste za usporedbu akustičnih profila učinkovitu procjenu da li je govornik onaj za koga se predstavlja vrše nekoliko sekundi ili više, dok se podaci ne obrade. To je još uvijek predugo da bi takva tehnologija bila prihvaćena. "Da bi tu tehnologiju mogli koristiti svi korisnici," Rodman kaže, "vrijeme prepoznavanja se mora poboljšati bez povećanja broja pogrešaka."

Kako bi se riješio ovaj problem, Rodman i njegove kolege znanstvenici rade na promjeni postojećih računalnih modela i pojednostavljenju procesa provjere, tako da modeli budu još učinkovitiji. "Ovo je dio evolucije softvera za provjeru autentičnosti govora, i to približava ovu tehnologiju praktičnoj upotrebi i serijskoj proizvodnji", kaže Rodman.

Istraživanju su pomogli Rodmanovi kolege: Rahim Saeidi, Tomi Kinnunen i Pasi Franti sa University of Joensuu, Finska te Hamid Reza Sadegh Mohammadi sa instituta Iranian Academic Center for Education, Culture & Research. Članak pod nazivom ''Joint Frame and Gaussian Selection for Text Independent Speaker Verification'' bit će predstavljen na međunarodnoj konferenciji o Akustici, govoru i obradi signala (ICASSP) u Dallasu, Texas od 14. do 19. ožujka.

Izvor: http://www.znanost.com