Sustav za dojavu požara

Sustavi za dojavu požara su elektronički sustavi koji samostalno, bez intervencije čovjeka, otkrivaju i dojavljuju požar u štićenim objektima. Glavna mu je funkcija rano otkrivanjr požara i dojava alarmnog stanja centru na koji je usmjerena komunikacija sustava (vatrogasna postrojba ili zaštitarska tvrtka).

S aspekta korisnika funkcije sustava za dojavu požara su:
- prevencija požara,
- detekcija požara
- uzbunjivanje osoba
- upravljanje gašenjem požara.

Da bi se osigurale opisane funkcije sustava za dojavu požara sustav je potrebno prvenstveno ispravno projektirati. Pri tome treba u obzir uzeti razne kriterije uključujući uvjete za gorenje, moguće načine razvoja požara, efekte visine i konfiguracije stropa, ventilaciju prostorije te temperaturu.

Osnovni kriteriji su:
1. Tip gorenja u svakom području
2. Mogući način razvoja požara
3. Visina stropa
4. Uslojavanje zraka
5. Konfiguracija stropa
6. Ventilacija sobe.
7. Temperatura sobe.

Osnovni dijelovi sustava za dojavu požara su:
- detektori
- centralna jedinica
- uređaji za signalizaciju i dojavu
- moduli za automatizaciju

Svaki sustav za dojavu požara se u osnovi sastoji se od tih elemenata, a ovisno o tipu vatrodojavne centrale i detektora sustavi mogu biti klasični, adresabilni i analogno adresabilni.

Klasični sustavi
Klasični sustavi za dojavu požara sastoje se od klasičnih detektora (bez adrese i podešavanja osjetljivosti), centrala s određenim brojem zona (ulaza za detektore) preko koje se približno određuje lokacija detektora te uređaja za signalizaciju, automatizaciju i dojavu prema potrebi aplikacije. Koliko velik prostor možemo štititi klasičnim sustavom ovisi o broju zona na centrali. Na svaku zonu se može spojiti do 20 klasičnih detektora, ali se preporučuje spojiti što manje detektora na zonu zbog bržeg pronalaženja detektora, odnosno prostorije u alarmu.

Najčešća aplikacija za klasične sustave su objekti sa postojećim starim sustavom vatrodojave koje je potrebno zamijeniti i/ili nadograditi zbog građevinskih promjena. S obzirom na to da je na postojećim klasičnim sustavima instalacija već izvedena često nije moguć jednostavan prijelaz na analogno adresabilni sustav jer on zahtijeva drugačiji način ožičenja.

Analogno adresabilni sustavi
Za razliku od klasičnih, adresabilni sustavi rade na načelu točkaste detekcije, to jest svaki detektor ima adresu čiji se opis može pročitati na ekranu centrale. Treba razlikovati samo adresabilne od analogno adresabilnih detektora.

Analogno adresabilni sustavi osim adrese koja daje podatak o točnoj lokaciji detektora u alarmu, omogućuje i podešavanje osjetljivosti u nekoliko nivoa radi prilagodbe detektora prostoru u kojem se nalazi te kompenzaciju onečišćenja pomoću koje se smanjuje broj lažnih alarma jer detektor sam prilagođava alarmni nivo stupnju onečišćenja i ujedno signalizira kada ga je potrebno očistiti.

Iz navedenih je razloga preporuka koristiti analogno adresabilne sustave i za manje aplikacije, a naročito za veće sustavi gdje se projektira i izvodi novi sustav.