Toplinska zaštita zgrada

Između čovijekova tijela i okoline izmjenjuju se energetski tokovi. Isto tako između prostora boravka osoba i okoline dolazi do izmjenjivanja energetskih tokova.

Količina energije koja se izmjenjuje ovisi o više različitih parametara od kojih na neke možemo utjecati i tako smanjiti izmjene energetksih tokova.

Čovjekovo tijelo predaje toplinu okolini: provođenjem, konvekcijom, zračenjem i ishlapljivanjem.

Na veličinu energetskih tokova utječu subjektivni ljudski parametri:
- fizička aktivnost
- vrsta odjeće
- temperatura zraka u prostoru
- temperatura obodnih površina
- brzina kretanja zraka u prostoru
- relativna vlažnost zraka u prostoru

Na skupinu mikroklimatskih parametara toplinske ugodnosti (temperatura zraka i obodnih površina, relativna vlažnost zraka i brzina kretanja zraka) značajno utječe toplinska zaštita i tlocrt zgrade. Toplinska zaštita zgrada je primjerena toplinska izolacija konstrukcije zgrade i sva rješenja koja smanjuju neugodne utjecaje vanjske klime osiguravajući veću trajnost zgrade.

Uobičajno se kao mjera toplinske ugodnosti u prostoru navodi samo temperatura zraka u prostoru. Ako se parametar toplinske ugodnosti želi opisati točnije mora se obuhvatiti i utjecaj temeparature obodnih površina. Tada se govori o „osjetnoj temperaturi“ koja se grubo opisuje kao prosječna vrijednost temperature zraka i temperature unutrašnjih površina.

Kako bi postigli visoku kvalitetu funkcionalnosti, ekonomičnosti i stambene ugodnosti potrebno je već pri projektiranju zgrade voditi računa o:
1. Izboru lokacije zgrade
2. Obliku zgrade
3. Orijentaciji i rasporedu prostora u zgradi
4. Prolazu topline kroz ovoj zgrade
5. Površinskoj kondenzaciji
6. Vlaženju u konstrukciji
7. Akumulaciji topline

Kvalitetu toplinske zaštite ovoja zgrade opisuje toplinska prolaznost (U) konstrukcijskog sklopa koja ukazuje koliko topline (W) prođe u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz jediničnu površinu (m2) konstrukcije ako je razlika temperature zraka na obje stijene konstrukcije 1K. Prolaz topline kroz konstrukciju (W/m2K) ovisi o toplinskoj provodljivosti ugrađenih materijala i deboljini njihovih slojeva. Poredak slojeva ne utječe na prolaz topline, ali utječe na akumulaciju topline i toplinski odaziv zgrade usljed promjena temperatura.

Toplinska provodljivost sloja X (W/mK) kazuje koliko topline prođe u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz 1m2 sloja s debljinom 1m pri temperaturnoj razlici 1K.

Zimi je koncentracija vodene pare u zraku grijanog prostora viša od koncentracije vodene pare u vanjskom zraku. Zbog težnje da se koncentracije izjednače, vodena para iz prostora boravka prodire kroz konstrunkcijski sklop prema van da se pojava naziva difuzijom vodene pare.