Prikazani su postovi s oznakom osjetna temperatura. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom osjetna temperatura. Prikaži sve postove

IR termometar

Mnogobrojne su prednosti beskontaktnog nad kontaktnim, klasičnim mjerenjem temperature, osobito tamo gdje se predmeti kreću, vrlo su vrući i/ili nepristupačni te kod preventivnog nadgledanja i održavanja ( npr.elektroinstalacija, toplovoda itd.).


Osnovna ideja mjerenja temperature tijela infracrvenom metodom zasnovana je na zračenju svake materije. Ukupnu, totalnu energiju ( Ttot. = R + T + E ) koja pristiže od nekog promatranog tijela, čine tri komponente:

a) R – reflektirana energija iz ozračja ( npr. od sunca ili nekoga drugog izvora topline )
b) T – transmitirana, prenjeta energija ( kroz tijelo), čiji se izvor nalazi s druge strane tijela, u odnosu na beskontaktni termometar ( npr. grijalica)
c) E – emitirana energija od samoga tijela. To je energija, koju generira i zrači samo tijelo.


Samo energija, E – emitirana energija, iskazuje točnu temperaturu tijela, što znači da je potrebno samo nju što točnije detektirati, mjeriti i prikazati kao temperaturu tijela u analognom, digitalnom ili vizualnom obliku ( krivulja ili broj na zaslonu ). Utjecaj ostalih energija treba što je više moguće potisnuti ( odstraniti), a to se čini odabirom prijamnih valnih duljina detektora, te prilagodbom konstante emisivnosti:e.

Optički sistem infracrvenog termometra "prikuplja" infracrvenu energiju emitiranu od mjerne točke na mjernom objektu i fokusira ih na "detektor". Mjerna zraka mora uvijek imati manju površinu od mjernog objekta, inače će IR termometar " vidjeti" odnosno izmjeriti temperaturu zračenja iza mjernog objekta i time će mjerenje biti netočno


Optička rezolucija je definirana kao povezanost između razmaka od termometra do mjernog objekta i promjera mjerne točke. Ako je ova vrijednost velika bolja je optička rezolucija infracrvenog termometra,a time točnije i pouzdanije mjerenje.


Detektor je glavni dio svakog infracrvenog termometra. On konventira infracrveno zračenje u električni signal koji se tada pomoću elektronike prikazuje kao digitalna temperaturna vrijednost.

Nisam osobno vjerovao kako i jeftini termometar može kvalitetno izmjeriti temperaturu dok mi u ruke nisu došli neki od primjeraka IR termometara sa slika. Navedeni termometar ima fiksni faktor emisivnosti e podešen na vrijednost 0,95 što je za mjerenje većina površina najoptimalnija vrijednost. Temperaturu na površinama koje sam mjerio nije se gotovo uopće razlikovala od temperature mjerene živinim termometrom (što se može vidjeti na slikama uz članak i na videu).




U slučaju da se mjeri temperatura na jako reflektirajućoj površini koja nije bojana ili na kojoj nema oksida moguće je napraviti jedan trik sa lijepljenjem komadića izolir trake na površinu. Nakon što pričekamo da traka poprimi vrijednost temperature tijela možemo mjeriti njenu temperaturu.

Toplinska zaštita zgrada

Između čovijekova tijela i okoline izmjenjuju se energetski tokovi. Isto tako između prostora boravka osoba i okoline dolazi do izmjenjivanja energetskih tokova.

Količina energije koja se izmjenjuje ovisi o više različitih parametara od kojih na neke možemo utjecati i tako smanjiti izmjene energetksih tokova.

Čovjekovo tijelo predaje toplinu okolini: provođenjem, konvekcijom, zračenjem i ishlapljivanjem.

Na veličinu energetskih tokova utječu subjektivni ljudski parametri:
- fizička aktivnost
- vrsta odjeće
- temperatura zraka u prostoru
- temperatura obodnih površina
- brzina kretanja zraka u prostoru
- relativna vlažnost zraka u prostoru

Na skupinu mikroklimatskih parametara toplinske ugodnosti (temperatura zraka i obodnih površina, relativna vlažnost zraka i brzina kretanja zraka) značajno utječe toplinska zaštita i tlocrt zgrade. Toplinska zaštita zgrada je primjerena toplinska izolacija konstrukcije zgrade i sva rješenja koja smanjuju neugodne utjecaje vanjske klime osiguravajući veću trajnost zgrade.

Uobičajno se kao mjera toplinske ugodnosti u prostoru navodi samo temperatura zraka u prostoru. Ako se parametar toplinske ugodnosti želi opisati točnije mora se obuhvatiti i utjecaj temeparature obodnih površina. Tada se govori o „osjetnoj temperaturi“ koja se grubo opisuje kao prosječna vrijednost temperature zraka i temperature unutrašnjih površina.

Kako bi postigli visoku kvalitetu funkcionalnosti, ekonomičnosti i stambene ugodnosti potrebno je već pri projektiranju zgrade voditi računa o:
1. Izboru lokacije zgrade
2. Obliku zgrade
3. Orijentaciji i rasporedu prostora u zgradi
4. Prolazu topline kroz ovoj zgrade
5. Površinskoj kondenzaciji
6. Vlaženju u konstrukciji
7. Akumulaciji topline


Kvalitetu toplinske zaštite ovoja zgrade opisuje toplinska prolaznost (U) konstrukcijskog sklopa koja ukazuje koliko topline (W) prođe u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz jediničnu površinu (m2) konstrukcije ako je razlika temperature zraka na obje stijene konstrukcije 1K. Prolaz topline kroz konstrukciju (W/m2K) ovisi o toplinskoj provodljivosti ugrađenih materijala i deboljini njihovih slojeva. Poredak slojeva ne utječe na prolaz topline, ali utječe na akumulaciju topline i toplinski odaziv zgrade usljed promjena temperatura.

Toplinska provodljivost sloja X (W/mK) kazuje koliko topline prođe u vremenskoj jedinici (1 sek) kroz 1m2 sloja s debljinom 1m pri temperaturnoj razlici 1K.

Zimi je koncentracija vodene pare u zraku grijanog prostora viša od koncentracije vodene pare u vanjskom zraku. Zbog težnje da se koncentracije izjednače, vodena para iz prostora boravka prodire kroz konstrunkcijski sklop prema van da se pojava naziva difuzijom vodene pare.