Osnovna ideja mjerenja temperature tijela infracrvenom metodom zasnovana je na zračenju svake materije. Ukupnu, totalnu energiju ( Ttot. = R + T + E ) koja pristiže od nekog promatranog tijela, čine tri komponente:
a) R – reflektirana energija iz ozračja ( npr. od sunca ili nekoga drugog izvora topline )
b) T – transmitirana, prenjeta energija ( kroz tijelo), čiji se izvor nalazi s druge strane tijela, u odnosu na beskontaktni termometar ( npr. grijalica)
c) E – emitirana energija od samoga tijela. To je energija, koju generira i zrači samo tijelo.
Samo energija, E – emitirana energija, iskazuje točnu temperaturu tijela, što znači da je potrebno samo nju što točnije detektirati, mjeriti i prikazati kao temperaturu tijela u analognom, digitalnom ili vizualnom obliku ( krivulja ili broj na zaslonu ). Utjecaj ostalih energija treba što je više moguće potisnuti ( odstraniti), a to se čini odabirom prijamnih valnih duljina detektora, te prilagodbom konstante emisivnosti:e.
Optički sistem infracrvenog termometra "prikuplja" infracrvenu energiju emitiranu od mjerne točke na mjernom objektu i fokusira ih na "detektor". Mjerna zraka mora uvijek imati manju površinu od mjernog objekta, inače će IR termometar " vidjeti" odnosno izmjeriti temperaturu zračenja iza mjernog objekta i time će mjerenje biti netočno
Optička rezolucija je definirana kao povezanost između razmaka od termometra do mjernog objekta i promjera mjerne točke. Ako je ova vrijednost velika bolja je optička rezolucija infracrvenog termometra,a time točnije i pouzdanije mjerenje.
Detektor je glavni dio svakog infracrvenog termometra. On konventira infracrveno zračenje u električni signal koji se tada pomoću elektronike prikazuje kao digitalna temperaturna vrijednost.
Nisam osobno vjerovao kako i jeftini termometar može kvalitetno izmjeriti temperaturu dok mi u ruke nisu došli neki od primjeraka IR termometara sa slika. Navedeni termometar ima fiksni faktor emisivnosti e podešen na vrijednost 0,95 što je za mjerenje većina površina najoptimalnija vrijednost. Temperaturu na površinama koje sam mjerio nije se gotovo uopće razlikovala od temperature mjerene živinim termometrom (što se može vidjeti na slikama uz članak i na videu).
U slučaju da se mjeri temperatura na jako reflektirajućoj površini koja nije bojana ili na kojoj nema oksida moguće je napraviti jedan trik sa lijepljenjem komadića izolir trake na površinu. Nakon što pričekamo da traka poprimi vrijednost temperature tijela možemo mjeriti njenu temperaturu.
