Nazivne vrijednosti transformatora

Kako smo već rekli, transformator može biti opterećen bilo kojim opterećenjem između praznoga hoda i kratkog spoja. Međutim, transformator se može trajno opteretiti samo do neke maksimalne, određene snage pri kojoj gubici u transformatoru ne proizvode toliko topline da bi temperatura izolacije prešla trajno dopuštenu.

Isto tako neće biti svejedno koji je napon priključen na transformator, kao ni njegova frekvencija, i to kako zbog izolacije i popratnih pojava u jezgri, tako i zbog održanja potrebnog napona i frekvencije za trošila, priključena na sekundarnoj strani.

Trajno dopuštena maksimalna priključena snaga i potreban primarno priključeni napon i njegova frekvencija, a time određeni sekundarni napon i obje struje, zovu se nazivne vrijednosti transformatora.


Transformator se pri radu može naći u različitim uvjetima. Za hlađenje transformatora neće npr. biti svejedno radi li pod uvjetima na polu ili na ekvatoru jer će u svakom od tih slučajeva odvođenje topline, proizvedene gubicima, biti drugačije.

Što se tiče nazivnog napona i frekvencije, za izolaciju transformatora i popratne pojave u jezgri neće biti samo od interesa njihova vrijednost, nego i oblik napona i simetričnost više-faznog sistema na koji je transformator priključen.

Definiranjem nazivnih vrijednosti nije, dakle, još osigurana besprijekorna eksploatacija transformatora. Zbog toga je propisima određeno pod kojim uvjetima nazivne vrijednosti koje se obavezno nalaze ispisane na natpisnoj pločici, prikazanoj na ,sl. 1.2, vrijede bez daljnjega.

Ti su uvjeti u propisu nazvani normalnim uvjetima rada.

Pod normalnim uvjetima rada propis predviđa:
a) da nadmorska visina na kojoj je transformator montiran ne prelazi 1 000 m;
b) da temperatura okolnog zraka ne prelazi najvišu vrijednost od 40 °C, odnosno pri hlađenju vodom da temperatura vode kod ulaza u hladionik ne prelazi 25 °C;
c) da atmosfera u kojoj će raditi transformator bude praktički čista i normalne vlažnosti;
d) da napon na koji je priključen transformator bude praktički sinusoidalnog oblika;
e) da višefazni sistem na koji se priključuje transformator bude praktički simetričan.

Nazivne vrijednosti transformatora definirane su ovako:
a) Nazivni ulazni (primarni) napon označen je na natpisnoj pločici transformatora, i to je napon koji se pod normalnim uvjetima priključuje primarnom namotu.
b) Nazivni izlazni (sekundarni) napon je onaj napon koji dobivamo na sekundarnom namotu u praznom hodu transformatora kada je na primarni namot narinut nazivni primarni napon.
c) Nazivna frekvencija je frekvencija za koju je transformator građen da radi pod normalnim uvjetima.
d) Nazivna snaga je snaga označena na natpisnoj pločici u kVA ili MVA. Nazivnom snagom je osigurano da će transformator na sekundarnoj strani trajno davati nazivnu sekundarnu struju ako je priključen na nazivni primarni napon nazivne frekvencije, uz normalne uvjete rada, a da pri tome neće biti prekoračena granična temperatura izolacije namota transformatora.
e) Nazivna sekundarna struja je struja koju dobivamo tako da nazivnu snagu podijelimo nazivnim sekundarnim naponom a kod višefaznog transformatora još i faktorom ovisnim o broju faza.
f) Nazivna primarna struja je struja koju dobivamo tako da nazivnu sekundarnu struju podijelimo odnosom broja zavoja primarnog i sekundarnog namota.

1. Opće osnove rada, osnovni podaci i povijest razvoja
1.1. Osnovne fizikalne pojave
1.2. Pogonska stanja
1.3. Osnovne jednadžbe
1.4. Podjela transformatora
1.5. Nazivne vrijednosti
1.6. Povijesni razvoj transformatora