Ispitivanje tranzistora

Tranzistore možemo razvrstati na dvije osnovne grupe NPN i PNP tranzistore. Ispitivati se mogu u samom uređaju kojem pripadaju i to pod naponom ili izvađeni iz uređaja. Kažemo da je tranzistor zatvoren kada put struje preko kolektora ka emiteru nije moguć.

Da bi tranzistor počeo voditi struju mora mu se osigurati radna točka, odnosno to je za silicijski tranzistor napon između baze i emitera 0,7V. Kada se taj napon ostvari struja počne slobodno teći od od kolektora prema emiteru ili obratno, zavisi o kojem se tipu tranzistora radi.

Odnosno sa malim naponom i malom strujom upravljamo velikom strujom kroz kolektor i emiter tranzistora. Ako tranzistor u uređaju koji ispitujemo nema osiguranu radnu točku odnosno napon od 0,7V između baze i emitera on ne radi. Kvar je moguć negdje drugdje u ispitivanom sklopu ili je nastao naponski proboj između baze i emitera tranzistora. Ako je nastao proboj razlika potencijala je između baze i emitera je nula volta. Tranzistor je neispravan. Opisano mjerenje treba izvesti pod naponom.

Tranzistori najćešće probijaju radi naponske špice koja je veća od dozvoljenog radnog napona između emitera i kolektora tranzistora, a pregaraju radi velike struje između emitera i kolektora koja je protekla radi kvara nekog drugog elementa u sklopu, kao i radi mogućeg pregrijavanja tranzistora.

Svim tranzistorima za veće struje potrebno je osigurati odvođenje topline, koja se razvija za vrijeme rada tranzistora. Odvođenje topline može biti izvedeno pasivnim ili aktivnim hladnjacima. Pasivni hladnjaci su hladnjaci koji su izrađeni od materijala koji dobro vodi toplinu, a zadatak im je da toplinu s tranzistora prime na sebe a potom ju predaju okolini. Aktivi su isti kao i pasivni samo im je dodan ventilator, pa se toplina odvodi kroz struju zraka koji struji preko hladila.