Kod izvedbe električnih instalacija na objektu primjeniti materijale, uređaje i tehničku opremu
odgovarajuće kvalitete.
Svaka električna instalacija mora u toku postavljanja i/ili kad je završena, ali prije predaje korisniku biti pregledana i ispitana u skladu s odredbama.
Da bi se utvrdilo da je stalno povezana električna oprema saglasna sa HRN standardima, određena i
postavljena prema Pravilniku vrši se: - provjera pregledom - ispitivanje
Modernizacijom distributivne mreže uvode se i novi načini upravljanja tarifama.
Danas se sve više primjenjuje MTU sustav.
MTU je skraćenica od mrežno tonfrekventno upravljanje (MTU). Pod ovim
pojmom podrazumijeva se tehnologija utiskivanja (injektiranja) kodiranog tonfrekventnog
signala određene frekvencije ( 200Hz – 1600Hz) u distributivnu mrežu različitih
naponskih nivoa.
MTU tehnologija ima prednost da se jednim postrojenjem za injektiranje
tonfrekventnog signala može pokriti područje distributivne mreže u radijusu od više
stotina kilometara što ovisi o veličini konzuma i razgranatosti distributivne mreže.
Mana
ove tehnologije je da je protok informacija jednosmjeran tj. iz smjera postrojenja za
injektiranje prema prijamniku signala .
Mrežno tonfrekventno upravljanje se koristi za:
· upravljanje potrošačima u cilju rasterećenja konzuma u trenutcima vršnog
opterećenja
· upravljanje tarifama na električnim brojilima
· regulaciju javne rasvjete
· daljinsko isključivanje potrošača neplatiša
· ostale upravljačke funkcije, gdje nije nužna povratna informacija o primljenoj
upravljačkoj naredbi
Ovaj temperaturni data logger je specijaliziran za jednostavno mjerenje podataka o temperaturi u različitim uvjetima. Jednostavno ga postavite u prostor mjerenja i nakon nekog vremena spojite ga na PC i učitate podatke. Na svom LCD displeyu prikazuje trenutno vrijednosti temperature.
Uređaj je idealan za auto prijevoznike (hladnjače, HACP...), pri čemu je moguće snimati vrijednosti temperature u intervalima od 2 sekunde do 24 sata za razdoblje od 1 tjedan (intevrali snimanja 2 sekunde) do 6 mjeseci (intervali snimanja 24 sata).
Program za učitavanje vrijednosti je veoma jednostavan i user friendly.
Sklop sa slike će vam omogućiti mjerenje temperature pomoću tempetaruno ovisnog otpornika (PTC) i voltmetra. Voltmetar treba imati mjerni opseg najmanje 2V , unutrašnje otpornosti najmanje 100koma/V. Ovakav sklop će moći mjeriti temperature od -50 °C do 100 °C. Princip rada sklopa je mjerni most u čijoj se dijagonali nalazi mjerni instrument.
Kada je most u ravnoteži, instrument miruje. Promjenom stanja nekog dijela mosta (u ovom slučaju otpora PTC-a) most "izleti" iz ravnoteže te mjerni instrument nešto izmjeri. Otpor PTC-a na temperaturi od -50°C iznosi 1k a na 150°C 4,5k.Otpornik R2 mu je dodan radi linearizacije njegove karakteristike. Most u ovom slučaju predstavljaju otpori PTC/R2 R6/P3/R7. Na most se dovodi referentni napon od 2,49V sa zener diode(ovaj je napon potrebno namjestiti sa P1). Kako promjena napona na PTC-u nije dovoljna da očitije "izbaci" most iz ravnoteže pridodano je operaciono pojačalo IC1 čije se pojačanje podešava sa trimerom P1. Važno je napomenuti da PTC treba staviti u šuplju zakovicu i zaliti silikonskom masom postojanom na temperaturi te izolirati sklop od vlage jer ćemo baždariti sklop u tekućini.
Baždarenje se provodi na temperaturama od 0°C i 100°C. Na prvome mjerenju instrument treba pokazivati 0 a na drugome se treba maksimalno otkloniti (2V). Baždarenje se provodi namještanjem vrijednosti potenciometara P2 i P3.Za pravilan rad sklopa je važno da baterija bude puna. Za operacijsko pojačalo možemo koristiti i neko drugo sličnih karakteristika.
Miliampermetar se može koristiti kao voltmetar ako mu se dodaju otpori. Otpor koji trebate dodati se računa tako da se podijeli cijela skala u voltima koja se očita s cijelom strujom koju mjeri instrument. Ako imate 1 mA metar a želite čitati od 0 do 10 V trebate otpor 10/.001 = 10K. Sam instrument ima neki svoj otpor pa ako želite biti precizni onda trebate od 10K oduzeti npr. 86 ohma za instrument, ali se to skoro uvijek može zanemariti (pogotovo ako spada u 1 % tolerancije). Miliampermetar se može koristiti i za mjerenje velikih struja, ako mu se u paralelu spoji otpor. Sada važnost otpora samog instrumenta postaje važnija. Da bismo 1 mA koristili kao 10 mA instrumentu trebamo u paralelu dodati 86/9 = 9.56 ohma. (dijelimo s 9, jer 9/10 struje trebamo odvesti preko otpora.....)
Tranzistore možemo razvrstati na dvije osnovne grupe NPN i PNP tranzistore. Ispitivati se mogu u samom uređaju kojem pripadaju i to pod naponom ili izvađeni iz uređaja. Kažemo da je tranzistor zatvoren kada put struje preko kolektora ka emiteru nije moguć.
Da bi tranzistor počeo voditi struju mora mu se osigurati radna točka, odnosno to je za silicijski tranzistor napon između baze i emitera 0,7V. Kada se taj napon ostvari struja počne slobodno teći od od kolektora prema emiteru ili obratno, zavisi o kojem se tipu tranzistora radi.
Odnosno sa malim naponom i malom strujom upravljamo velikom strujom kroz kolektor i emiter tranzistora. Ako tranzistor u uređaju koji ispitujemo nema osiguranu radnu točku odnosno napon od 0,7V između baze i emitera on ne radi. Kvar je moguć negdje drugdje u ispitivanom sklopu ili je nastao naponski proboj između baze i emitera tranzistora. Ako je nastao proboj razlika potencijala je između baze i emitera je nula volta. Tranzistor je neispravan. Opisano mjerenje treba izvesti pod naponom.
Tranzistori najćešće probijaju radi naponske špice koja je veća od dozvoljenog radnog napona između emitera i kolektora tranzistora, a pregaraju radi velike struje između emitera i kolektora koja je protekla radi kvara nekog drugog elementa u sklopu, kao i radi mogućeg pregrijavanja tranzistora.
Svim tranzistorima za veće struje potrebno je osigurati odvođenje topline, koja se razvija za vrijeme rada tranzistora. Odvođenje topline može biti izvedeno pasivnim ili aktivnim hladnjacima. Pasivni hladnjaci su hladnjaci koji su izrađeni od materijala koji dobro vodi toplinu, a zadatak im je da toplinu s tranzistora prime na sebe a potom ju predaju okolini. Aktivi su isti kao i pasivni samo im je dodan ventilator, pa se toplina odvodi kroz struju zraka koji struji preko hladila.
Mnogobrojne su prednosti beskontaktnog nad kontaktnim, klasičnim mjerenjem temperature, osobito tamo gdje se predmeti kreću, vrlo su vrući i/ili nepristupačni te kod preventivnog nadgledanja i održavanja ( npr.elektroinstalacija, toplovoda itd.).
Osnovna ideja mjerenja temperature tijela infracrvenom metodom zasnovana je na zračenju svake materije. Ukupnu, totalnu energiju ( Ttot. = R + T + E ) koja pristiže od nekog promatranog tijela, čine tri komponente:
a) R – reflektirana energija iz ozračja ( npr. od sunca ili nekoga drugog izvora topline ) b) T – transmitirana, prenjeta energija ( kroz tijelo), čiji se izvor nalazi s druge strane tijela, u odnosu na beskontaktni termometar ( npr. grijalica) c) E – emitirana energija od samoga tijela. To je energija, koju generira i zrači samo tijelo.
Samo energija, E – emitirana energija, iskazuje točnu temperaturu tijela, što znači da je potrebno samo nju što točnije detektirati, mjeriti i prikazati kao temperaturu tijela u analognom, digitalnom ili vizualnom obliku ( krivulja ili broj na zaslonu ). Utjecaj ostalih energija treba što je više moguće potisnuti ( odstraniti), a to se čini odabirom prijamnih valnih duljina detektora, te prilagodbom konstante emisivnosti:e.
Optički sistem infracrvenog termometra "prikuplja" infracrvenu energiju emitiranu od mjerne točke na mjernom objektu i fokusira ih na "detektor". Mjerna zraka mora uvijek imati manju površinu od mjernog objekta, inače će IR termometar " vidjeti" odnosno izmjeriti temperaturu zračenja iza mjernog objekta i time će mjerenje biti netočno
Optička rezolucija je definirana kao povezanost između razmaka od termometra do mjernog objekta i promjera mjerne točke. Ako je ova vrijednost velika bolja je optička rezolucija infracrvenog termometra,a time točnije i pouzdanije mjerenje.
Detektor je glavni dio svakog infracrvenog termometra. On konventira infracrveno zračenje u električni signal koji se tada pomoću elektronike prikazuje kao digitalna temperaturna vrijednost.
Nisam osobno vjerovao kako i jeftini termometar može kvalitetno izmjeriti temperaturu dok mi u ruke nisu došli neki od primjeraka IR termometara sa slika. Navedeni termometar ima fiksni faktor emisivnosti e podešen na vrijednost 0,95 što je za mjerenje većina površina najoptimalnija vrijednost. Temperaturu na površinama koje sam mjerio nije se gotovo uopće razlikovala od temperature mjerene živinim termometrom (što se može vidjeti na slikama uz članak i na videu).
U slučaju da se mjeri temperatura na jako reflektirajućoj površini koja nije bojana ili na kojoj nema oksida moguće je napraviti jedan trik sa lijepljenjem komadića izolir trake na površinu. Nakon što pričekamo da traka poprimi vrijednost temperature tijela možemo mjeriti njenu temperaturu.
