CAN (Controler Area Network) razvije je krajem 80-tih za potrebe auto industrije (Robert Bosch Gmbh) zbog povezivanja velikog broja velikog broja elektroničkih uređaja u vozilu. Alternativa je bila direktno ožičavanje potrebnih veza. Našao je primjenu i u drugim područjima industrijske automatizacije. CAN je paketni oblik komunikacije definiran standardima ISO11898 i ISO 11519-2.
Osnovna svojstva CAN komunikacije:
-
robusnost: otpornost na smetnje, otkrivanje i korekcija grešaka u prijenosu
-
visoka brzina komunikacije: do 1Mbit/s uz duljinu sabirnice do 40m, odnosno 40kbit/s uz duljinu sabirnice 1000m
-
pouzdanost: napredne metode otkrivanja grešaka, izolacija grešaka, autodetekcija kvarova
-
rad u stvarnom vremenu: kratke poruke, CSMA/CD+AMP metoda dodjele sabirnice u kojoj nema gubitka vremena na dogovaranju pristupa
-
fleksibilnost: nema fiksnog sustava adresa (sustav je upravljan porukama), tako da se CAN čvorovi mogu dinamički dodavati i uklanjati, broj čvorova ograničen je jedino fizičkim svojstvima medija
-
više čvorova može istovremeno primati određen podatak-
niska cijena medija i CAN kontroleraPodatkovni okvir- sadrži do 64 bita korisnih podataka
„Remote“ okvir- koristi se za postavljanje zahtjeva za određenim podatkom, odgovor je podatkovni okvir
Okvir greške- koristi se za dojavu grešaka u sustavu
„Overload“ okvir- koristi se kad određena stanica nije spremna za prijem i traži odgodu slanja podatkovnog ili „remote“ okvira
CSMA/CD+AMP protokol je modificirani CSMA/CD protokol korišten npr. kod Etherneta
- implementiran je tako da se za dodjelu pristupa ne troši dodatno vrijeme
- na početku svakog paketa koriste se bitovi za arbitražu koji određuju prioritet paketa – najveći prioritet ima paket koji sadrži najveći broj dominantnih bitova
- uređaji moraju na sabirnicu biti spojeni pomoću logike „spojeni I“ (u tom slučaju je 0 dominantni bit)
- paket najvišeg prioriteta sigurno će biti poslan kroz sabirnicu, a pakete nižeg prioriteta trebati će pokušati ponovno
- bitovi za arbitražu ujedno predstavljaju identifikator poruke
Do 2020-te godine, ambiciozni je plan japanske vlade i privatnog sektora, bit će dostupni kućanski i drugi uređaji, ali i roboti kojima će se komunicirati mislima. U tu svrhu se radi na sučeljima mozga s računalom koja će omogućiti upravljanje ovim uređajima ili diktiranje teksta i poruka samim razmišljanjem o njima. Ovo će omogućiti i sveprisutnoj umjetnoj inteligenciji da „osjeti“ kako nam je, da li smo žedni, gladni, tužni i nesretni, te shodno tome da krene u akciji.
