Klimatski podaci - KI EXPERT 2013

Projekt u odnosu na toplinsku zaštitu i racionalnu uporabu energije se izvodi u odnosu na NAJBLIŽU LOKACIJU (uvjeti Propisa), dok se ENERGETSKI RAZRED zgrade određuje u odnosu na referentne klimatske podatke (granica 2200 stupanj dana).

Na zaslonu je kao početni grad ponuđen Bjelovar (prvi po abecedi). Između gradova koji su navedeni u Propisu (sa svim potrebnim parametrima), korisnik odabire željeni grad direktnim traženjem u padajućem izborniku, ili pomoću „brzog unosa“ upisivanjem početnih slova grada (+ „Enter“).

Osnovni podaci o projektu - KI EXPERT 2013

Pod nazivom projekta, odaberite ime prema kojem ćete kasnije predmetni projekt moći naći u popisu postojećih projekata. Nazovete li ga npr. Stambena zgrada, kasnije možete teoretski imati nekoliko projekata pod tim imenom i dulje vrijeme pretraživanja.

Ukoliko odaberete opciju „ Glavni projekt “, program nudi kompletan proračun do razine potrebne energije za grijanje i hlađenje Q H,n (kWh/a), odnosno Q C,n (kWh/a).

Izvoz i uvoz projekata - KI EXPERT 2013

Ukoliko želimo razmjenjivati postojeće projekte ( s drugim korisnicima, ili premjestiti određene projekte (projekt) na drugo računalo), tada je potrebno označiti odabrane projekte (projekt), te odabrati opciju „Izvoz projekata“

Nakon toga odabirete gdje želite smjestiti projekt(e), imenujete ih i pohranite kao . kief dokument.

Sigurnosne kopije (backup) - KI EXPERT 2013

Klikom na gumb "Otvori backup" u Ribbon alatnoj traci otvara nam se prozor sa popisom projekata i njihovih sigurnosnih kopija.

Sigurnosne kopije je moguće pretraživati po projektu i datumu kreiranja. Osim sigurnosnih kopija spremljenih projekata, ovdje možemo naći i nekoli ko zadnjih nespremljenih projekata.

Upravljanje projektima (KI EXPERT 2013)

Opcija kreiranja novog projekta nam je dostupna odmah nakon pokretanja aplikacije, pod uvjetom da se ne nalazimo unutar projekta. Ako se nalazimo unutar projekta, potrebno je prvo zatvoriti projekt.

Da bi dodali novi projekt potrebno je kliknuti na gumb
" Novi projekt " (Toplinska zaštita -> Upravljanje projektima  -> Novi projekt

Nakon toga aplikacija kreira i pokreće novokreirani projekt.

Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a)

Sektor industrije sudjeluje u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije s 22% (udio industrije u okviru ESD direktive je 13%. Najveći potrošač energije u industrijskom sektoru je industrija građevinskih materijala, a potom prehrambena industrija, kemijska, industrija nemetalnih minerala, papirna industrija, proizvodnja željeza i čelika, te industrija ne-željeznih metala.

Struktura potrošnje energije je sljedeća: kruta goriva 8,7%, tekuća goriva 31,8%, plinovita goriva 33,5%, biomasa 3,4%, toplinska energija 3,4% i električna energija 19,2%. Kroz nacionalni energetski program Mreža industrijske energetske efikasnosti (MIEE) industrijskim će se tvrtkama pružiti potpora pri provođenju energetskih pregleda, uspostavi Sustava gospodarenja energijom (SGE) i Sustava nadzora i analize potrošnje energije (M&T). Provoditi će se benchmarking njihovih energetskih karakteristika s karakteristikama postignutim u drugim tvrtkama iste grane i provoditi će se odabrani projekti energetske učinkovitosti.

U Hrvatskoj je 2007. uvedena naknada za emisije CO2 za velike onečišćivače. Novac prikupljen od naknade važan je izvor financiranja mjera energetske učinkovitosti.

Pregled svih mjera energetske učinkovitosti u sektoru industrije


.:. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), 17. ožujka 2010.
.:. Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga, 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a), 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru prometa, 19. ožujka 2010.
.:. Horizontalne i međusektorske mjere, 19. ožujka 2010.

Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga

Sektor usluga uključuje komercijalne usluge (uključujući mala i srednja poduzeća) i javni sektor. Udio sektora usluga u ukupnoj potrošnji energije u okviru ESD direktive iznosi oko 12%. Električna energija je dominantan oblik energije sa 63,4%, a slijede tekuća goriva sa 17,5% i prirodni plin s 14,5%. Udio toplinske energije u ukupnoj potrošnji sektora je relativno malen, oko 4,6%.

Fokus danog paketa mjera jest na javnom sektoru jer je u njemu lakše primijeniti mjere politike poticanja energetske učinkovitosti. Aktivnosti je potrebno usmjeriti na one mjere s vrlo niskim troškovima provedbe kao štosu poticanje promjena ponašanja zaposlenika kroz obrazovne i informacijske kampanje. Dodatno, u objekte javnog sektora potrebno je uvesti sustav gospodarenja energijom (SGE). Ove će se mjere provoditi u objektima državne uprave, kao i u objektima lokalne (regionalne) uprave. Kriterij energetske učinkovitosti u javnoj nabavi omogućit će brži prodor energetski učinkovitijih proizvoda i tehnologija na tržište, što će im smanjiti cijenu i potaknuti njihovo pojačano korištenje.

Pregled svih mjera energetske učinkovitosti za sektor usluga



.:. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), 17. ožujka 2010.
.:. Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga, 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a), 18. ožujka 2010.

Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava

Kućanstva su najveći pojedinačni potrošač energije u Hrvatskoj koji troše preko 30% ukupne neposredne energije prema podacima iz 2005. Kućanstva također imaju i najveću potrošnju električne energije (premašuju čak i potrošnju električne energije u industriji). Dominantni oblici energije koja se troši u kućanstvima su električna energija (28,3%) i prirodni plin (29,3%), ogrjevno drvo (15,5%), tekuća goriva (17,8%) i toplinska energija u obliku pare ili vrele vode (8,5%)

Politika energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava temelji se na paketu instrumenata kojima će pokriti različiti aspekti potrošnje energije u kućanstvima. Tim se paketom instrumenata nastoji povećati svijest građana o potrošnji energije i mogućim energetskim uštedama, poticajima potaknuti građane na primjenu mjera u svojim domovima i regulirati energetske karakteristike zgrada pri građenju i rekonstrukciji.

Pregled svih mjera energetske učinkovitosti za sektor kućanstava


.:. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), 17. ožujka 2010.
.:. Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga, 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a), 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru prometa, 19. ožujka 2010.
.:. Horizontalne i međusektorske mjere, 19. ožujka 2010.

Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP

Nacionalni cilj izračunava se na temelju prosječne neposredne potrošnje energije za posljednjih pet godina za koje su dostupni podaci

Hrvatska je usvojila nacionalni indikativni cilj za energetske uštede od 9% neposredne potrošnje energije za devet godina do 2016. (prosječno godišnje smanjenje od 1%), što znači da je u Hrvatskoj potrebno ostvariti energetske uštede od najmanje 19.77 PJ


Izračun prosječne neposredne potrošnje energije temelji se na službenim hrvatskim energetskim statistikama koje se na godišnjoj razini objavljuju u izvješću MINGORP-a.

Energetska bilanca temelji se na fizičkom obujmu korištenja pojedinih energenata koji se pretvara u energetski ekvivalent u PJ primjenom standardiziranih pretvorbenih faktora kojima se količine utrošene električne energije i energenata pretvaraju u jedinstvenu mjernu jedinicu (PJ).


Kućanstva i promet imaju najveći udio u neposrednoj potrošnji energije, no raspodjela cilja nije napravljena na temelju ovih udjela, već se također temelji i na procjenama učinaka predloženih mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti.

Smatra se da je mjere energetske učinkovitosti najlakše provoditi (propisati) u javnom sektoru, a provedba mjera u tom sektoru imati će i najjači spin-off u ostalim sektorima. Također, očekuje se da će industrija sama, a zbog komercijalnih interesa, sve više poduzimati mjere energetske učinkovitosti. Najmanji učinak očekuje se u sektoru prometa.

.:. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), 17. ožujka 2010.
.:. Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga, 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a), 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru prometa, 19. ožujka 2010.
.:. Horizontalne i međusektorske mjere, 19. ožujka 2010.

Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP)

Prvi nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti je izdalo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u rujnu 2008.g. U 2011. godini, u skladu sa zahtjevima izraditi će se i predati drugi nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti.
Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP) Republike Hrvatske udovoljava zahtjevima članka 14.1. direktive 2006/32/EC od 5. travnja 2006.

Akcijski plan sadrži mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u Hrvatskoj za ostvarivanje ciljeva u 2010. i 2016. i kako bi se udovoljilo zahtjevima da javni sektor bude predvodnik aktivnosti na području energetske učinkovitosti. Poboljšana učinkovitost svih dijelova energetskog sektora jedan je od ciljeva definiranih u toj strategiji, što uključuje proizvodnju, prijenos, distribuciju i krajnju potrošnju energije.

Neposredna potrošnja energije u okviru Direktive o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (ESD) u Hrvatskoj je 2005. godine iznosila 235.70 PJ. Od toga, 34% energije se troši u kućanstvima, 34% u prometu, 13% u industriji, 12% uslužnom sektoru, 4% u poljoprivredi i 3% u graditeljstvu.



Prvi NEEAP sadrži mjere koje se već primjenjuju u Hrvatskoj, kao i mjere koje se planiraju primijeniti u sljedeće tri godine i od kojih će se većina nastaviti primjenjivati najmanje do 2016. U tablici 1. sažeto su prikazane očekivane energetske uštede koje će se ostvariti provedbom mjera predviđenih ovim Akcijskim planom.

Tablica 1. Nacionalni indikativni cilj za energetske uštede

Novi zakon o javnoj nabavi ističe da energetska učinkovitost može biti jedan od kriterija javne nabave. Kako bi se iskoristila ova zakonska mogućnost izradit će se i primjenjivati „Smjernice za zelenu javnu nabavu“. Smjernice će prvo koristiti središnja državna uprava kako bi svojim primjerom potaknula i druge na korištenje istih.

Očekuje se u 2008. i 2009. godini uspostavljanje i početak operativnog rada Operativne podružnice Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti (FZOEU) za energetsku učinkovitost (OPEnU). To provedbeno tijelo za politiku energetske učinkovitosti bila bi posebna ustrojstvena jedinica pri FZOEU koja bi u svom organizacijskom, kadrovskom i operativnom smislu nadomještala tipičnu institucionalnu podršku Agencije za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore. Dodatno, svaka jedinica lokalne i regionalne samouprave poticati će se da uspostavi ured za gospodarenje energijom koji će se baviti lokalnim energetskim planiranjem te EE info centre u kojima će građani moći dobiti sve informacije o načinima uštede energije.

.:. Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NEEAP), 17. ožujka 2010.
.:. Ukupni nacionalni indikativni cilj kod NEEAP, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru kućanstava, 17. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru usluga, 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru industrije (izvan ETS-a), 18. ožujka 2010.
.:. Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti u sektoru prometa, 19. ožujka 2010.
.:. Horizontalne i međusektorske mjere, 19. ožujka 2010.

Postupak energetskog certificiranja zgrada

Postupak energetskog certificiranja zgrade sastoji se od:
– energetskog pregleda zgrade,
– vrednovanja i/ili završnog ocjenjivanja radnji energetskog pregleda zgrade,
– izdavanja energetskog certifikata zgrade.

Energetski pregled zgrade obvezno uključuje:
1... analizu građevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zaštite (analizu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice zgrade),
2... analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlađenja,
3... analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije,
4... analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrošne tople vode,
5... analizu energetskih svojstava sustava elektroinstalacija, rasvjete, kućanskih aparata i drugih potrošača energije,
6... analizu upravljanja svim tehničkim sustavima zgrade,
7... potrebna mjerenja gdje je to nužno za ustanovljavanje energetskog stanja i /ili svojstava,
8... analizu mogućnosti promjene izvora energije,
9... analizu mogućnosti korištenja obnovljivih izvora energije i učinkovitih sustava,
10... prijedlog ekonomski povoljnih mjera poboljšanja energetskih svojstava zgrade, ostvarive uštede, procjenu investicije i period povrata,
11... izvještaj s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje će se implementirati kroz jednu ili više faza.


Izdavanje energetskog certifikata podrazumijeva:
– određivanje energetskog razreda zgrade,
– izradu energetskog certifikata zgrade s popisom preporuka za ekonomski povoljno poboljšanje energetskih svojstava zgrade i s izračunatim razdobljem povrata investicije.

Ministarstvo vodi registar izdanih energetskih certifikata zgrada.
Ovlaštena osoba koja je izdala certifikat dužna je potrebne podatke unijeti u roku od najviše 8 dana od izdavanja energetskog certifikata u obrazac elektronskim putem i poslati Ministarstvu.

Nadzor nad provedbom odredbi Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada (NN RH br. 113/08) obavlja Ministarstvo i može:
– provoditi povremene kontrole ispravnosti izdanih energetskih certifikata zgrada,
– zahtijevati da sve zgrade koje podliježu obvezi certificiranja imaju propisani energetski certifikat.

Sve nove zgrade za koje se nakon 1. rujna 2009. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta temeljem kojega se može graditi (građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta) moraju imati energetski certifikat.

Sve zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2 i koje nisu izuzete od obveze energetskog certificiranja, za koje je prijavljen početak građenja nakon 1. rujna 2009. godine, moraju imati energetski certifikat izdan na način sukladno odredbama Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada (NN HR 113/08).

Sve zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata moraju imati izrađen i javno izložen energetski certifikat u roku od najdulje 36 mjeseci od donošenja metodologije za provođenje energetskih pregleda.

Sve postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing mo¬raju imati energetski certifikat dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo EU.

.:. Energetsko certificiranje zgrada
.:. Energetski razredi i energetski certifikat zgrada
.:. Postupak energetskog certificiranja zgrada

Izvor: Narodne novine RH br. 113/08

Energetski razredi i energetski certifikat zgrada

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.

Energetski razred grafički se prikazuje na energetskom certifikatu zgrade strelicom s podatkom o specifičnoj godišnjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraženoj u kWh/(m²a) na sljedeći način:
Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke koji su određeni posebno za kontinentalnu i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja.

Referentni broj stupanj dana grijanja utvrđen je uz uvjet da je unutarnja temperatura u zgradi 20 ˚C i da sezona grijanja započinje s padom vanjske temperature u tri uzastopna dana ispod 12 ˚C te da sezona grijanja završava s porastom vanjske temperature u tri uzastopna dana iznad 12 ˚C i iznosi:
– 2900 za kontinentalnu Hrvatsku i
– 1600 za primorsku Hrvatsku.

Energetski certifikat zgrade uključuje određivanje energetskog razreda zgrade prema njezinim energetskim svojstvima određenim na osnovu izračunate potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje ze referentne klimatske podatke i omogućuje usporedbu zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, učinkovitost njihovih energetskih sustava, te kvalitetu i svojstava ovojnice zgrade.

Energetski certifikat se izrađuje na osnovu izračunatih energetskih potreba i energetskog pregleda. Zgrada ili njezina samostalna uporabna cjelina može imati samo jedan važeći energetski certifikat. Rok važenja energetskog certifikata zgrade je 10 godina.

Investitor nove zgrade dužan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehničkog pregleda. Energetski certifikat se prilaže zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji i sastavni je njegov dio.

Zgrade javne namjene koje imaju ukupnu korisnu površinu veću od 1000 m2 moraju imati energetski certifikat izložen na mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade. Javno se izlaže prva strana energetskog certifikata koja sadrži osnovne podatke o zgradi i skalu energetskih razreda, te treća strana certifikata koja sadrži preporuke za poboljšanje energetskih svojstava zgrade.

Za izradu i javno izlaganje energetskog certifikata zgrada javne namjene za koje je propisana obveza izlaganja energetskog certifikata odgovoran je vlasnik zgrade.

.:. Energetsko certificiranje zgrada
.:. Energetski razredi i energetski certifikat zgrada
.:. Postupak energetskog certificiranja zgrada

Izvor: Narodne novine RH br.113/08

Energetsko certificiranje zgrada

Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada (NN RH br. 113/08) implementira se Direktiva 2002/91/EC Europskog parlamenta od 16. prosinca 2002. o energetskim svojstvima zgrada u dijelu koji se odnosi na:
–> obvezu vlasnika zgrade da prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade predoči budućem vlasniku odnosno potencijalnom kupcu ili najmoprimcu energetski certifikat kojemu rok valjanosti nije duži od deset godina,
–> obvezu izdavanja i izlaganja energetskog certifikata ne starijeg od 10 godina na jasno vidljivom mjestu, za zgrade javne namjene ukupne korisne površine veće od 1000 m² koje koriste tijela javne vlasti i zgrade institucija koje pružaju javne usluge velikom broju ljudi (zgrade s velikim prometom ljudi).


Energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada, te postojeća zgrada koja se prodaje, iznajmljuje ili daje na leasing, a energetski certifikat nije potreban za:
1... nove zgrade i postojeće zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju uporabnu korisnu površinu manju od 50 m2;
2... zgrade koje imaju predviđeni vijek uporabe ograničen na dvije godine i manje;
3... privremene zgrade izgrađene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilišta;
4... radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom, moraju držati otvorenima više od polovice radnog vremena ako nemaju ugrađene zračne zavjese;
5... zgrade namijenjene za održavanje vjerskih obreda;
6... jednostavne građevine utvrđene posebnim propisom;
7... postojeće zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasništva prenosi u stečajnom postupku u slučaju prisilne prodaje ili ovrhe;
8... postojeće zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju bračnom drugu ili članovima uže obitelji;
9... zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske učinkovitosti značilo neprihvatljivu promjenu njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda u skladu s predviđenom spomeničkom zaštitom zgrade.
10... zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 °C

Kod zgrada čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2 i zgrada za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2, a koje podliježu obvezi energetskog certificiranja , investitor je dužan osigurati energetski certifikat zgrade prije izdavanja završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi zgrade.

Energetski certifikat zgrade uz završno izvješće nadzornog inženjera investitor dostavlja tijelu koje mu je izdalo akt na temelju kojega se je pristupilo građenju te zgrade prije početka uporabe zgrade odnosno puštanja u pogon.

.:. Energetsko certificiranje zgrada
.:. Energetski razredi i energetski certifikat zgrada
.:. Postupak energetskog certificiranja zgrada

Izvor: Narodne Novine RH br.113/08