Robot Speedcuber slaže Rubikovu kocku za 24 sekunde

Bliži se Kockice Expo 2010., izložba LEGO kocaka u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Kako bolje obilježiti tu prigodu nego vam predstaviti LEGO robota koji slaže Rubikovu kocku za nevjerojatne 24 sekunde?
Ovo nije prvi LEGO robot koji slaže Rubikovu kocku, no prvi je koji to radi u suradnji s Android mobitelom. Robotov mozak je Motorola Droid, a mehanički dijelovi se sastoje od LEGO Mindstormsa i Technica.

Robota je sagradio David Gilday, koji je i napisao aplikaciju za Android koja vrti algoritam za slaganje Rubikove kocke. Robot Speedcuber je predstavljen na ESCsv2010, vodećoj konferenciji za embedded sustave.

Izvor: Net.hr

Proračun otpora uzemljenja kod el. instalacija

Temeljni uzemljivač izvodi se pocinčanom čeličnom trakom P25x4 (ili P30x4) prema HRN.N.B4.901.Č koja se polaže sječimice u temelj građevine pri betoniranju. Izvodi za dozemne vodove, instalacije gromobrana, spajanje unutarnjih i vanjskih metalnih masa najčešće se izvode trakom P25x4 prema istoj normi.

Za zaštitu građevine od atmosferskog pražnjenja izvodi se instalacija gromobrana.

Dozemni vodovi instalacije gromobrana najčešće se izvode pocinčanom čeličnom trakom P25x4 postavljenom podžbukno (p/ž). Na visini +1,75m od kote terena izvode se podžbukni (p/ž) ormarići za mjerne spojeve. Na dozemne vodove instalacije gromobrana spojiti vodoravne i okomite građevine, metalne balkone, metalni krov graševine i krovnu mrežu instalacije gromobrana.

Krovna mreža instalacija postavlja se na podupore za nošenje trake po sljemenu i spustu krova pokrivenog crijepom. U slučaju izvođenja metalnom krova (perforirani lim ili sendvič paneli) nije potrebno izvoditi krovnu mrežu instalacije gromobrana

Otpor rasprostiranja uzemljenja građevine možemo izračunati na dva načina. Prvi način je da računamo s duljinom trake koja odgovara ukupnoj dužini trake, računajući i sve poprečne veze. Drugi način je da cjelokupno uzemljenje „razbijemo“ u određeni broj tlocrtno izdvojenih pravokutnika koje tretiramo kao zasebno izvedene uzemljivače u paralelnom spoju. Prvi način izračuna daje veću vrijednost otpora rasprostiranja, te ga u ovom proračunu i usvajamo:


Ukupni specifični otpor:

Otpor rasprostiranja:

Za instalaciju gromobrana mjerodavan je udarni otpor koji ne smije biti veći od:

Iz rezultata proračuna vidljivo je da se otpor rasprostiranja i udarni otpor nalaze u dozvoljenim granicama.

Potrebno je mjerenjem provjeriti veličinu otpora rasprostiranja i otpora na svakom mjernom mjestu. Rezultate mjerenja predati Investitoru u obliku revizione knjige gromobrana i protokola o mjerenjima.

Popis dokumentacije za tehnički pregled objekta i predaju okončane situacije

1. Pisana izjava izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine, sadrži:
- naziv građevine ili njezinog dijela i klasifikacijsku oznaku, urudžbeni broj i datum izdavanja građevinske dozvole po kojoj je građevina i izgrađena,
- podatke o izvođevnom radovima i odgovarajućem glavnom i izvedbenom projektu ili njegovu dijelu, te podatke o imenovanju odgovornih osoba koje vode građenje odnosno pojedine radove i glavnog inženjera gradilišta,
- izjavu o udovoljavanju uvjetima iz glavnog projekta odnosno izvedbenog projekta glede ispunjavanja bitnih zahtjeva i drugih uvjeta za građevinu, te lokacijskih uvjeta,
- izvješće o izvođenju radova i ugrađivanju građevnih proizvoda i opreme u odnosu na tehničke upute za njihovu ugradnju i uporabu s uvjetima održavanja građevine s obzirom na izvedeno stanje građevine, ugrađene građevne proizvode, instalacije i opremu u odnosu na projektom predviđene uvjete,
- izvješće o izmjenama tijekom građenja u odnosu na glavni projekt, te podatke o izmjenama i/ili dopunama građevinske dozvole,
- očitovanje o eventualno neizvedenim radovima i drugim okolnostima tijekom gradnje, te o njihovom utjecaju na uporabljivost građevine,
- druge podatke značajne za održavanje ovisno o vrsti građevine i izvedenim radovima (uvođenje u posao, zapisnik o primopredaji radova i dokumentacije i sl.)

Prilog pisanoj izjavi izvođača je popis građevinskih dnevnika i odgovornih osoba koje su ga potpisale, te popis isprava kojima se dokazuje uporabljivost ugrađenih građevinskih proizvoda, dokaza o sukladnosti ugrađene opreme, isprava o sukladnosti određenih dijelova građevine s bitnim zahtjevima za građevinu i dokaza kvalitete (rezultata ispitivanja, zapisa o provedenim procedurama i kontrola kvalitete i sl.) i drugi dokazi uporabljivosti u skladu sa Zakonom, odnosno druga odgovarajuća dokumentacija prema građevinskoj dozvoli s kojima je s kojom je građevina izgrađena.

Pisanu izjavu izvođača daju svi izvođači koji sudjeluju u građenju, odnosno su izvodili pojedine radove nakon što su završili sa izvođenjem radova na građevini. Izjave izvođača do podnošenja zahtjeva za uporabnu dozvolu čuva odgovorna osoba koja vodi građenje, odnosno glavni nadzorni inženjer gradilišta kada je imenovan.

U slučaju kada je određen izvođač koje je odgovoran za međusobno usklađivanje radova (glavni izvođač) njegova izjava sadrži podatke o građevini i građevinskoj dozvoli, izjavu o cjelovitosti i međusobnoj usklađenosti radova, te popis izjava svih izvođača koji sudjeluju u građenju građevine.

Istinitost i točnost izjava, podataka, izvješća i očitavanja potvrđuje inženjer gradilišta odnosno glavni inženjer gradilišta potpisom izjave izvođača odnosno glavnog izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja. Glavni inženjer gradilišta supotpisuje i sve izjave izvođača koji su sudjelovali u građenju.

2. Građevinski dnevnik elektroinstalaterskih radova, obostrano potpisan.

3. Ugovor
između nositelja posla i kooperanata – izvođača elektro radova.

4. Rješenje o registraciji poduzeća
Izvođača elektrotehničkih radova.

5. Rješenje o imenovanju Inženjera gradilišta
, odnosno Voditelja elektrotehničkih radova, sa dokazom ispunjenja uvjeta.

6. Projektna i ostala tehnička dokumentacija
navedena u Građevinskoj dozvoli
a) izmjene i dopune projektne dokumentacije
b) izvedbena dokumentacija ili ucrtane i ovjerene izmjene u originalnoj dokumentaciji

7. Atestna dokumentacija
za ugrađene materijale, proizvode i opremu
a) popis atestne dokumentacije sa naznakom: broj dokumenta, opis materijala, datum izdavanja i naziv organizacije koja je izdala dokument
b) atestna dokumentacija potrebna je za sljedeće materijal i opremu:
- kabele i vodiče,
- instalacijske cijevi i pribor,
- osigurače i podnožja,
- prekidače (sve tipove),
- odvodnike prednapona,
- razvodne ormare i razdjelnice (sve tipove),
- električna brojila i uklopni satovi,
- zaštitne sklopke (FID),
- sklopnici i releji,
- sklopke, utičnice i prateći instalacijski materijal,
- svjetiljke opće, dopunske rasvjete i protupanične rasvjete,
- pocinčana traka i pribor za izradu uzemljenja i gromobrana,
- sabirnice glavnog i dopunskog izjednačenja potencijala i pribor

8. Dokumentacija o provedenim mjerenjima, ispitivanjima i inspekcijama
a) električne instalacije jake struje:
- mjerenje otpora izolacije vodiča međufazno, prema N i Pe vodičima,
- ispitivanje neprekinutosti zaštitnog vodiča u čitavoj instalaciji
- provjera zaštite od indirektnog dodira,
- provjera djelovanja strujnih zaštitnih sklopki,
- provjera zaštite od direktnog dodira (mehanička zaštita),
- ispitivanje funkcionalnosti glavne sklopke,
- provjera ispravnosti protupanične rasvjete,
- pregled položaja ugrađene opreme,
- pregled označavanja elemenata u razvodnim ormarima i
razdjelnicama,
- pregled označavanja i raspoznavanja „N“ i „Pe“ vodiča
b) telefonska i informatička instalacija
- ispitivanje kontinuiteta i označavanja,
- mjerenje otpora izolacije
- mjerenje otpora petlje
- mjerenje prelaznog otpora od ormara do uzemljenja,
- mjerenje napona šuma,
c) antenska instalacija
- provjera usmjerenosti antene,
- podešavanje antenskih pojačala i filtera,
- mjerenje i podešavanje signala na svakoj utičnici tako da jačina bude od 63,d do 80 dBuV
-atestiranje ZAS na osnovi „Naredbe o obveznom atestiranju KDS i ZAS“
d) instalacije gromobrana i uzemljenja
- mjerenje otpora uzemljenja sa svakog mjernog mjesta,
- provjera neprekinutosti odvoda sa krova do mjernog mjesta,
- pregled gromobranske instalacije,
- izrada revizione knjige gromobranske instalacije
e) ostale instalacije
- prema važećim Pravilnicima

Hardver – WLAN - AirLive Air3G


AirLive Air3G Internetu zna pristupiti putem klasičnih i mobilnih 3G mreža, no to nije njegova najzanimljivija karakteristika. Naime, ovaj se uređaj hvali izlaznom snagom od čitavog vata (maksimalno 27 dBm kad radi na standardu 802.11n, a 30 dBm za 802.11b/g), tj. sposobnošću pokrivanja bežičnim signalom mnogo većeg područja od usmjerivača standardne snage. Proizvođač govori o pokrivenosti u promjeru od jednog kilometra, no jasno je da se nečem takvome moguće približiti isključivo u idealnim uvjetima (čist radijski prostor, kroničan deficit zidova i drugih prepreka). U stvarnom se životu radi o vrijednostima od nekoliko stotina metara, no to je još uvijek više no dovoljno za potpuno obuhvaćanje kuće, ureda, katova hotela (podržana je hotspot autentifikacija) i ostalih okolina gdje bi drugi bežični routeri mogli iznevjeriti. Integraciju u potencijalno problematične okoline uvelike olakšava sposobnost napajanja putem PoE-a – rijetkost kod usmjerivača ove cijene.

Što se spomenute 3G/3.5G funkcionalnosti tiče, ona prije svega služi kao svojevrsna mjera sigurnosti jer Air3G umije izvesti automatski fail over sa svojeg žičnog sučelja na 3G (ili obratno; korisnik sâm određuje koja će metoda spajanja na Internet biti primarna). Vrijedi, međutim, spomenuti da 3G modul nije integriran u kućište uređaja, već ga je potrebno kupiti naknadno (u obzir dolaze isključivo USB izvedbe – popis podržanih modula može se pogledati na http://tinyurl.com/air3g-moduli).

Konfiguracija uređaja obavlja se unutar dobro organiziranog web sučelja koje, kako smo od AirLivea u novije doba navikli, ne oskudijeva mogućnostima – nudi se izbor bežičnog načina rada (klasično, AP, Client, WDS Bridge), namještanje ranije spomenute hotspot autentifikacije, detaljno podešavanje bežične sigurnosti (WDS, WPS) i koješta drugo.
Izvor: Bug.hr

Žični usmjernici i mrežni adapteri


Ako u kući ili uredu imate nekoliko stolnih računala, pisača ili višenamjenskih uređaja, korisno je sve njih povezati u mrežu. U takvoj mreži možete pristupati podacima na jednom računalu s drugih računala, ispisivati sa svih računala na isti pisač i pristupati Internetu sa svih računala istovremeno. Uređaj koji vam treba za ovakvu mrežu zove se usmjernik.

Usmjernik je uređaj koji spaja mrežu računala na Internet. Na većini današnjih usmjernika za male kućne ili uredske mreže nalaze se četiri Ethernet priključka u koje mrežnim kabelima možete spojiti najviše četiri računala. Tako spojena računala i uređaji međusobno mogu razmjenjivati podatke te, zahvaljujući usmjerniku, pristupati Internetu u isto vrijeme.

Što vam je sve potrebno?

Da biste napravili ovakvu malu kućnu ili uredsku mrežu, osim usmjernika potreban vam je DSL ili kabelski modem te mrežni (Ethernet) kabeli. DSL ili kabelski modem dobit ćete od svojeg davatelja pristupa Internetu. Što se kabela tiče, možete ih kupiti u većini trgovina računalnom opremom - pri kupovini jednostavno tražite Ethernet kabel duljine koja vam je potrebna. Kupite po jedan kabel za svako računalo ili uređaj koje želite umrežiti. Osim modema i kabela, potrebno je da računala koja želite umrežiti imaju ugrađen mrežni (Ethernet) adapter. Gotovo svi modemi prijenosnici te dobar dio modernih stolnih računala pripadaju u tu kategoriju. Ako ne znate ima li vaše računalo ugrađen mrežni adapter, pogledajte nalazi li se na stražnjoj strani široki Ethernet (RJ-45) priključak. Ako se nalazi, vaše računalo ćete vjerojatno moći umrežiti. Ipak, budite oprezni, budući da se ista vrsta priključka koristi i za spajanje na ISDN telefonske linije. Ako niste sigurni, savjetujte se sa stručnjakom. Ako vaše računalo nema mrežni adapter, možete ga jednostavno dodati.

Kako postaviti mrežu?

Postavljanje ovakve mreže vrlo je jednostavno - uključite usmjernik i spojite ga u DSL ili kabelski modem. Nakon toga Ethernet kabelima spojite računala u usmjernik. Na kraju vam preostaje još samo u usmjernik unijeti postavke internetske veze (korisničko ime i lozinku) te eventualno podesiti druge mrežne postavke. Ako koristitie D-linkove proizvode, to ćete najjednostavnije napraviti korištenjem njihovog softvera Click'n'Connect. Instalirajte ga na svako računalo u mreži i on će uspostaviti vezu s usmjernikom i podesiti potrebne postavke te vam ponuditi mogućnost da unesete podatke za pristup Internetu

Dobro je znati:


Podržavaju li vaši uređaji umrežavanje, možete provjeriti u njihovim tehničkim karakteristikama. Većina usmjernika za male kućne i uredske mreže ima četiri priključka pa ako poželite umrežiti više od četiri računala, trebat će vam dodatan uređaj pod imenom preklopnik ili switch. Takav uređaj na sebi ima niz Ethernet priključaka (obično 8, 16, 24, 32 ili 48) na koji možete spojiti računala. Sam uređaj također se spaja na usmjernik mrežnim kabelom.

Izvor: PC Chip

Bežični usmjernici i mrežni adapteri

Imate prijenosno računalo, jedno ili dva stolna računala i možda još poneki uređaj koji podržava bežičnu mrežu? Ako ih želite spojiti na Internet, najjednostavnije rješenje za vas je bežični usmjernik. Bežični usmjernik je uređaj na koji možete bežičnom vezom spojiti niz stolnih i prijenosnih računala. Tako povezana računala tada mogu pristupati jedno drugome radi dijeljenja podataka, na primjer, kopiranja glazbe ili filmova s jednog računala na drugo. Bežičnim usmjernikom preko kabelske ili ADSL veze možete se spojiti na Internet i omogućiti pristup Internetu svim računalima na mreži.

Što vam je sve potrebno?


Da biste postavili ovakvu kućnu mrežu, pored bežičnog usmjernika potrebno je imati i kabelski ili ADSL modem (ovisno o tome imate li kabelsku ili ADSL vezu na Internet). Neki moćniji modeli bežičnih usmjernika imaju već ugrađen modem, tako da ih možete spojiti izravno na DSL odnosno kabelsku liniju. Također, potrebno je da računala koja želite spojiti u ovakvu mrežu imaju bežične mrežne kartice ili bežične mrežne adaptere. Većina modernih prijenosnih računala zadovoljava ovaj uvjet - to ćete prepoznati po oznakama "Wi-Fi", "802.11b", "802.11 b/g", "802.11 n" ili jednostavno "wireless" u njihovim karakteristikama. Za stolna računala i prijenosnike koji tvornički ne podržavaju bežične mreže na raspolaganju vam stoje bežični mrežni adapteri. Ovi adapteri spajaju se na USB priključak (postoje i izvedbe koje se ugrađuju u računalo ili spajaju na PC Card priključak na prijenosnicima) i mogu se koristiti uz sva novija računala.

Kako postaviti mrežu?

Postavljanje ovakve mreže vrlo je jednostavno - uključite bežični usmjernik i spojite ga u DSL ili kabelski modem (ako ste kupili usmjernik s već ugrađenim modemom, spojite ga izravno u DSL ili kabelsku liniju). Nakon toga, na svakom računalu koje želite spojiti na usmjernik, uključite bežičnu mrežu - operativni sustav će zatim automatski pronaći vaš novi bežični usmjernik i ponuditi vam da se spojite na njega. Pri tome nije bitno koliko računala imate - jedno, dva ili više njih - jer usmjernik podržava spajanje niza uređaja. Na kraju, preostaje vam još samo u usmjernik unijeti postavke internetske veze (korisničko ime i lozinku) te eventualno podesiti sigurnosne i druge postavke. To se izvodi jednostavno - iz vašeg internetskog preglednika ili, ako koristite D-linkove uređaje, uz pomoć posebnog Click'n'Connect programa koji se isporučuje na CD-u uz usmjernik.

Dobro je znati:

Osim računala, na ovaj način možete umrežiti i druge uređaje koji podržavaju bežičnu mrežu poput dlanovnika, mobitela ili pisača. Osim bežičnog povezivanja, većina bežičnih usmjernika ima i po četiri priključka za žično povezivanje. Na ovaj način u mrežu i na Internet možete spojiti i računala ili uređaje koji ne podržavaju bežičnu vezu. U bežičnim mrežama važno je obratiti pažnju na sigurnost - kod postavljanja svakako postavite lozinku za svoju bežičnu mrežu kako je to opisano u uputama i na taj način onemogućite pristup nepozvanima

Antene i bežične mreže


Bežične mreže sve su popularnije, no često se događa da, iako imamo potrebnu opremu, na kraju pribjegnemo kabelu jer nam signal nije dovoljno kvalitetan, a samim time i mreža je spora. Antene rješavaju taj problem. Usmjerene ili višesmjerne antene omogućuju veće širenje bežičnog signala i bolju pokrivenost prostora što je od posebnog značaja u prostorima s puno zidova. Drugim riječima, uz pomoć antena možete osigurati bežični signal i u većem stanu ili poslovnom prostoru.

Što vam je sve potrebno?

Današnja bežična oprema uglavnom je deklarirana na doseg signala od 100 metara u unutrašnjosti, odnosno 300 metara na otvorenom prostoru. No, riječ je o teoretskim vrijednostima. U praksi, raspored prostorija u stanu te broj i debljina zidova (kao i namještaj) znatno utječu na rasprostiranje signala. Može se dogoditi da već u susjednoj prostoriji od one u kojoj se nalazi vaš bežični usmjernik signal znatno oslabi - ne dovoljno da ne možete uspostaviti vezu, ali dovoljno da kopiranje datoteka postane iritantno sporo ili višenamjenski čitač neupotrebljiv. U tom će vam slučaju pomoći antene za internu upotrebu. One pojačavaju signal dovoljno da prodire kroz nekoliko prostorija, a dolaze u raznim oblicima. Unutarnje antene obično su višesmjerne, odnosno šire signal u svim smjerovima. Izvedbe mogu biti u obliku klasičnog antenskog štapa, pravokutne ili polucilindrične. Također su zanimljive i antene koje se montiraju na strop, a koje su okrugle i izgledaju slično detektorima dima.

Kako postaviti Antenu


Na većinu bežičnih usmjernika možete spojiti zamjensku antenu. Jednostavno skinete postojeću i na njeno mjesto spojite novu. Priključak je isti. Također, dodatna antena može se spojiti i na neke modele bežičnih mrežnih kartica. Prilikom kupovine antene najbolje je savjetovati se sa stručnjakom kako biste ustanovili koja antena najviše odgovara vašim potrebama, odnosno kojom antenom ćete dobiti najveću pokrivenost prostora koja vam je potrebna.

Dobro je znati:

Osim internih, postoje i eksterne antene. One se postavljaju na zgradama ili stupovima i omogućuju bežično povezivanje na većim udaljenostima ili pokrivanje vanjskog prostora.
Za postizanje potpune pokrivenosti dobro je postaviti antene na obje strane koje se povezuju.

Izvor: PC Chip

Symbian ispred Androida?


Iako svi navijamo za Android, prema netom objavljenoj analizi IDC-a, najpopularniji i najrašireniji OS na smartphoneima do 2013. će i dalje biti Symbian. IDC svoje predviđanje bazira na izuzetno snažnoj tržišnoj poziciji Nokije koja ga koristi u svojim uređajima i činjenici da su i dalje najuspješniji proizvođač i "glupih" mobitela i smartphonea.

Utješno drugo mjesto pripast će Androidu koji bi trebao preteći Windowse Mobile, dok će Blackberry uređaji biti na četvrtom mjestu. Appleov iPhone je u tom predviđanju "tek" peti po raširenosti do 2013-te, ali s obzirom da je Appleu marža po svakom iPhoneu oko 50%, a drugima od 5-15%, jasno je tko je tu pravi dobitnik, tim prije jer se očekuje da će prodati čak 68 milijuna svojih uređaja.

Očekuje se da će neznatni prodor na tržište napraviti i uređaji s nekim od generičkih Linuxa, kao i oni bazirani na webOS-u.

Izvor: Bug.hr

Voice over Internet Protocol

Telefoniranje preko Interneta značajno smanjuje troškove, pogotovo ako mnogo telefonirate s inozemstvom. Danas je dostupno i manjim uredima i tvrtkama. VolP [Voice OverIP - prijenos glasa preko internetskog protokola) jedna je od usluga koje se najbrže razvijaju upravo zbog toga što omogućuju vrlo učinkovito smanjenje troškova telefonske komunikacije.

Što vam je sve potrebno?

Za razliku od ostalih tehnologija koje smo u dosadašnjoj Školi umrežavanja opisali, Voice Over IP je nešto složeniji prije svega zato što vam na raspolaganju stoje razne opcije komunikacije koje sve pripadaju VolP-u. Ako se želite povezati na VolP uslugu koju nudi vaš operater, trebat će vam VolP terminal adapter. U taj uređaj se priključuje obični telefon, a uređaj se dalje mrežnim kabelom spaja na širokopojasnu liniju vašeg davatelja usluge. Stepenicu iznad VolP terminal adaptera su VolP izlazi koji vam omogućuju da povezete niz telefona na VolP vezu, a često nude i funkcionalnost standardnih usmjernika. VolP izlazi mogu se povezivati na ostatak mreže žičnom ili bežičnom vezom. Osim VolP izlaza i terminal adaptera, koji vam omogućuju da na mrežu spojite svoje postojeće telefone, tu je i jedna sasvim nova kategorija uređaja - VolP telefoni. Oni se izravno spajaju u mrežni preklopnik ili usmjernik i omogućuju korištenje VolP funkcionalnosti bez izlaza.

Kako postaviti VolP uređaj u mrežu?
Postavljanje VolP uređaja u mrežu nije komplicirano. Sve se uglavnom svodi na povezivanje uređaja u postojeći mrežni usmjernik i podešavanje osnovnih postavki. No prije nego što uopće krenete u nabavu opreme i postavljanje VolP-a, morate znati kakvu točno VolP uslugu pruža vaš operater. On vas može savjetovati i o nabavi opreme. U mnogim slučajevima bit će vam dovoljan ispravno podešen VolP izlaz.

Izvor: Pc chip

Modem - osnovni uređaj za spajanje na Internet

Osnovni uređaj koji vam je u većini slučajeva potreban za spajanje na Internet zove se modem. Modemi za kućnu upotrebu ili upotrebu u malim tvrtkama dijele se na nekoliko skupina ovisno o vrsti veze: analogni modemi, ISDN modemi te DSL i kabelski modemi. Modem je uređaj kojim se jedno računalo ili mreža računala povezuje na Internet preko telefonske, ISDN, DSL ili kabelske linije. Modem sjedne strane uključujete u linijski priključak, a s druge strane u računalo ili u usmjernik.

Što vam je sve potrebno?

Kod odabira modema najvažnije je znati koju vrstu veze na Internet koristite. Ako se spajate preko obične telefonske linije, potreban vam je analogni modem. Ova vrsta modema je najjeftinija (i zbog veze koju koristi najsporija). Na računalo se spaja na različite načine. Postoje verzije koje se ugrađuju u računalo kao i one koje se spajaju izvana na serijski ili USB ulaz. Mnoga stolna računala (i praktički svi prijenosnici) imaju već ugrađen analogni modem. Ako se spajate preko ISDN linije, potreban vam je ISDN modem. Poput analognih modema i ISDN modemi dolaze u nekoliko oblika. Najpopularniji su oni koji se ugrađuju u računalo, a postoje i modeli koji se spajaju izvana, preko USB ili serijskog ulaza. Na kraju, koristite li DSL liniju ili kabelsku liniju, trebat će vam DSL ili kabelski modem. U većini slučajeva ovdje je riječ o uređajima koji se ne ugrađuju u računalo, nego se na njega spajaju izvana. Neki modeli spajaju se preko USB ulaza, dok se neki spajaju na mrežni (Ethernet) ulaz. Prednost ovih zadnjih je u tome što ih možete spojiti i u usmjernik, odnosno preko jednog modema povezati čitavu mrežu računala na Internet.

Kako koristiti modem?

Ako se radi o analognim modemima, korištenje je vrlo jednostavno. Sve što trebate napraviti je ugraditi ih u računalo ili spojiti na njega te zatim u upravljačkoj ploči (Control Panel), u operativnom sustavu Windows podesiti podatke za dial-up (pozivnu) vezu. Potrebne podatke - korisničko ime, lozinku, adrese servera (ako su potrebne) - dobit ćete od svojeg davatelja internetskih usluga. Kod ISDN modema situacija je ista kao i kod analognih. Kod DSL ili kabelskih modema stvari su nešto složenije. Ako je riječ o modemu koji se na računalo spaja preko USB-a, na priloženom CD-u trebao bi se nalaziti program koji će vas voditi kroz postupak instalacije i podešavanja. Ako je riječ o modemu koji se spaja preko mrežnog priključka, vjerojatno ćete ga trebati podesiti koristeći njegovo Internet sučelje. Upute za to nalaze se u knjižici koju ste dobili s modemom. D-Linkovi proizvodi dolaze i s posebnim CD-om na kojemu se nalazi program CHck'n'Connect koji znatno pojednostavljuje ovaj postupak.

Dobro je znati: Analogni modemi i spajanje preko telefonske linije ne pružaju dovoljno veliku brzinu za ugodno surfanje Internetom. Ukoliko možete, izaberite DSL priključak jer je on bolje rješenje. Neki od D-Linkovih proizvoda kombiniraju modem, usmjernik, preklopnik i bežični usmjernik u jednom uređaju što vam omogućuje da uspostavite cijelu mrežu koristeći samo jedan uređaj.

Izvor: Pc Chip

Umrežavanje preko električne mreže

Pored bežičnih i klasičnih žičnih mreža, na raspolaganju vam je i još jedan način umrežavanja. Riječ je o umrežavanju preko električne mreže. Jednostavno spojite računala u postojeće utičnice za struju i pustite ih da podatke razmjenjuju električnim žicama. Ovakav način umrežavanja ima neke prednosti nad ostalima - nema potrebe za razvlačenjem mrežnih žica po čitavom stanu i ne morate brinuti o dosegu bežičnog signala, no bit će vam potrebna dodatna oprema.

Što vam je sve potrebno?

Za umrežavanje preko električne mreže potrebni su vam adapteri koji se priključuju u zidne strujne utičnice. Ti adapteri na sebi imaju klasični žični [Ethernet) priključak ili USB priključak u koji ćete spojiti običan mrežni kabel ili USB kabel i tako ih povezati s računalima ili drugom mrežnom opremom. Ovi adapteri, poput D-Linkovog DHP-302, obično se nabavljaju u parovima (D-Link Starter Kit DHP-303), no možete ih kupiti i zasebno ako trebate umrežiti dodatne uređaje. Prilikom kupovine ovakvih uređaja pripazite na to da podržavaju HomePlug standard. Riječ je o industrijski prihvaćenom standardu za strujno umrežavanje koji jamči određenu razinu performansi i kompatibilnost među uređajima različitih proizvođača, lako s ovakvim adapterima možete povezati sve uređaje u mreži, oni se obično upotrebljavaju za spajanje dva dijela mreže u različitim prostorijama. Primjerice, imate nekoliko umreženih računala u radnoj sobi i želite ih spojiti s umreženim uređajima u dnevnom boravku - umjesto da razvlačite žice od jedne do druge prostorije, bit će dovoljno spojiti dvije mreže pomoću HomePlug adaptera.

Kako postaviti strujnu mrežu?

Za razliku od većine ostalih mrežnih uređaja korištenje strujnih adaptera ne zahtijeva nikakvo detaljno konfiguriranje. Jednostavno ih spojite u struju, na njih spojite računala ili druge uređaje i preostaje vam samo još jedan korak - pokrenuti konfiguracijski program na računalu koji će ih automatski pronaći na mreži i konfigurirati. Preporučljivo je da nakon toga još promijenite postavljenu lozinku (u slučaju da netko drugi u zgradi koristi iste uređaje) i to je to. Prilikom postavljanja ovakve mreže pripazite na to da su svi adapteri spojeni u utičnice koje su na istoj strujnoj fazi - u suprotnom, neće raditi. Propusnost HomePlugveze iznosi 189 megabita po sekundi, odnosno brža je od klasičnog Etherneta (100 Mbit/s) i bežičnog umrežavanja (11-108 Mbit/s, ovisno o standardu), ali sporija od gigabitnog Etherneta (1.000 Mbit/s). Na tržištu postoje i neke starije, sporije verzije ovog standarda. Prilikom kupovine pripazite na to da svi adapteri koje kupujete rade na istoj brzini, u suprotnom ih nećete moći povezivati.

Dobro je znati:

Trenutno postoje dvije vrste uređaja koje podržavaju brzine prijenosa podataka od 85 Mbps i 200 Mbps no oni za sada ne ostvaruju međusobnu kompatibilnost. Preporuča se voditi računa o tome da su svi uređaji unutar istog brojila električne energije. Maksimalni broj ovih uređaja u jednoj radnoj grupi je 12.

Izvor: Pc Chip

Android bolje od iPhonea

Čini se da Jobs i ekipa nisu bez razloga nervozni kada je Android u pitanju

Ako je vjerovati istraživanju koje je provela analitička kuća NPD, u proteklom kvartalu smartphonei s Androidom prodavali su se bolje nego iPhone. Istraživanje je provedeno online, a uključivalo je 150.000 američkih kupaca.

Prema rezultatima, Android je tokom prvog kvartala u SAD-u držao 28% tržišta, dok je iPhone imao 21%. Na prvom mjestu i dalje je ostao RIM s 36%, no udio mu je smanjen u odnosu na kvartal ranije za 6%. U NPD-u smatraju da je za uspjeh pojedinog uređaja zaslužan mobilni operater, te marketinške aktivnosti.

Prosječna prodajna cijena mobitela na američkom je tržištu tokom kvartala iznosila 88 dolara, što je više nego prošle godine. Cijena smartphonea iznosila je 151 dolar u prosjeku što je nešto niže nego u istom razdoblju prošle godine.

Izvor: Bug.hr

Mislima kontrolirana proteza

Prema pisanju na BBC-ovom stranicama, njemačka tvrtka Otto Bock Healthcare je nakon četiri godine testiranja na svom testnom pacijentu, Austrijancu Christianu Kandlbaueru, odlučila pustiti u prodaju prvu evropsku protetsku ruku kojom se upravlja mislima.

Nesretni Kandlbauer je prije četiri godine u nesreći izgubio obje ruke kada je kroz njegovo tijelo prošlo 20.000 volti napona i učinilo ga doživotnim invalidom. Baš u to vrijeme je OBH dovršavao svoj dizajn posve artikulirane proteze čitave ruke kojom se upravlja mislima i korištenjem postojećih živaca kojima se inače upravlja pokretima ruke. Živci ruke se tijekom posebne šestosatne operacije presađuju na prsište pacijenta, a onda povezuju s protezom kojom se upravlja.

Učenje korištenja ovog nadomjestka u svakodnevnom životu zahtijeva višemjesečni trud, ali testni pacijent je već u stanju upravljati automobilom i voziti se na posao iako mu je druga ruka klasična mehanička proteza.

Očekuje se da bi već u idućih nekoliko mjeseci bolnice u Evropi mogle početi koristiti ove proteze.

Izvor: Bug.hr

Kinezi imaju dalekometnu teleportaciju!


Znanstvenici uključeni u projekt kažu da nas to dovodi korak bliže razmjeni informacija bez tradicionalnog signala te da bi se udaljenost od 15 kilometara lako mogla protegnuti na udaljenost od Zemlje do svemira.

'Kvantna teleportacija' je potpuno različita od teleportacije kakvom je zamišlja većina ljudi. Umjesto 'odabira' neke materije i njezinog premještanja na drugo mjesto, kvantna teleportacija uključuje dvije 'instance', kao što su fotoni ili ioni, zato su njihova stanja međusobno ovisna te se stanje jednog može 'prenijeti' u drugog.

Prvi pokusi s teleportacijom provedeni su na zraci svjetla. Jednom kad su objekti nabijeni, oni postaju povezani nevidljivim valom, poput niti ili pupčane vrpce. To znači da promjena na jednom objektu istovremeno djeluje i na drugi. Einstein je to nazvao 'sablasnim djelovanjem na udaljenost'.

Kad je jedan od njih poslan na neku udaljenost, povezanost osigurava da promjena stanja jednog utječe i na promjenu stanja drugog, što omogućuje teleportaciju kvantne informacije. Do sada se udaljenost koji su mogle 'prevaliti' takve informacije mjerila tek u metrima.

Teleportacija na udaljenost od nekoliko stotinjaka metara do sada je bila moguća samo kod fotona koji su 'putovali' optičkim kanalima, što je omogućavalo očuvanje njihovog stanja. U ovom pokusu znanstvenici su maksimalno nabili dva fotona te su onog s višom energijom poslali kroz prazni kanal dužine 16 kilometara. Otkrili su da je udaljeniji foton još uvijek mogao reagirati na promjenu stanja fotona koji je ostao 'na mjestu'.

No, teleportacija fotona ne vrlo velike udaljenosti tek je mali korak prema razvoju aplikacija za čitavu proceduru. I dok su fotoni dobri za prenošenje informacija, nisu dobri za rukovanje poput iona, a to bi trebalo osigurati enkripciju informacije koju nosi.

Istraživači sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Kine iz Hefeija uspjeli su održati 'vjernost' dalekometne teleportacije u 89 % – što je pristojno za informaciju, ali i vrlo opasno za teleportaciju čitavog ljudskog tijela, kakvoj se nadamo od kad smo je vidjeli u Zvjezdanim stazama.

Izvor: Dnevnik.hr

AI: Algoritam koji će raskrinkati sarkazam

Dok računala obrađuju verbalne komande u prilično jednostavnom obliku, ljudi s druge strane koriste sofisticiranu formu govora, koristeći 'sleng' ili simbole, kako bi dočarali nešto o čemu govore. Tim istraživača iz Izraela, na tragu toga je razvio računalni algoritam, koji prepoznaje, ni manje ni više, nego sarkazam kod ljudi.

S preciznošću od 77 posto, SASI (Semi-supervised Algorithm for Sarcasm Identification), prepoznaje sarkastične rečenice. Kako bi razvili svoj algoritam, izraelski tim je skenirao 66.000 recenzija proizvoda na stranicama Amazon.com, a sarkastične rečenice označavala su trojica istraživača. Nakon toga je tim identificirao obrasce sarkazma, koji se pojavljuju u recenzijama te prema tom modelu razvio svoj algoritam.

Uzorak, koji je izraelski tim prikupio s interneta, pomogao je algoritmu pri učenju koje to riječi i obrasci razlikuju sarkastične, od drugih primjedbi. Kad je proces učenja završio, algoritam su testirali na novim izvorima sarkazma, a on je postigao ukupnu preciznost u prepoznavanju sarkazma i obrazaca, od 77 posto. To zapravo i nije uopće loš rezultat za prvi pravi susret računala sa ljudskim sarkazmom. Čemu je svrha svega toga, pitate se? U kreiranju više personaliziranog sadržaja i davanja kvalitetnijih preporuka korisniku računala, ne poistovjećujući, primjerice recenzije naslova 'zadržite svoje korisnike', sa savjetom za online kupnju proizvoda.

Izvor: Dnevnik.hr

Korejci izmislili robota koji imitira ljudske pokrete

Korejski institut za znanost i tehnologiju (KIST) u suradnji sa Samsungom razvio je Mahrua, robota koji imitira ljudske pokrete u stvarnom vremenu. Robot pomoću posebnih senzora uči pokrete na licu mjesta.

Robot može učiti na dva načina, sa snimki pokreta, ili koristeći posebne senzore pričvršćenje na tijelo osobe koju imitira. Jednog dana će ovakvi roboti moći obavljati jednostavne zadatke koji zahtijevaju manipulaciju predmetima i rukovati se s ljudima.

Pogledajte:
http://www.youtube.com/watch?v=TJmQqC1nHTU&feature=player_embedded

Izvor: Net.hr

Mrežna pohrana podataka

Što napraviti kad imate potrebu dijeliti mnogo podataka (glazbe, filmova, fotografija) na mreži između više računala? Možete ih držati na jednom računalu, no bolje rješenje su uređaji za mrežnu pohranu podataka. Riječ je o uređajima koji se spajaju u vašu kućnu mrežu ili mrežu u uredu, a u sebi sadrže ugrađen tvrdi disk velikog kapaciteta. Podaci na ovakvim uređajima dostupni su svim računalima na mreži, što vam omogućuje da ne brinete na kojem ste računalu spremili glazbu koju želite slušati ili film koji želite gledati. Također, zgodno su rješenje ako vam ponestaje prostora na disku nekog od računala u mreži kao i za spremanje sigurnosnih kopija podataka s vaših računala.
Što vam je sve potrebno?

Neki od uređaja za mrežnu pohranu podataka mogu se spajati samo na žičnu mrežu, a neki i na bežičnu. Podržava li uređaj bežičnu mrežu, sve što vam je potrebno da biste ga koristili je da ga postavite na neko mjesto u dosegu vaše mreže. Podržava li samo spajanje žičnom mrežom, potreban vam je jedan slobodan mrežni priključak na vašem preklopniku (ili usmjerniku s ugrađenim preklopnikom). Imajte na umu da većina uređaja za mrežnu pohranu dolazi bez ugrađenog tvrdog diska. Tvrdi disk kupujete odvojeno (pri tome pripazite koristi li uređaj za pohranu SATA ili IDE sučelje i odaberite odgovarajući disk). Prednost ovoga je da možete odabrati disk vama potrebnog kapaciteta i naknadno ga zamijeniti većim, ako se za tim ukaže potreba.

Kako koristiti uređaj?

Nakon što ste ugradili disk u uređaj potrebno ga je spojiti u mrežu i podesiti tako da mu druga računala mogu pristupati. Kod većine uređaja to se radi preko njihovog ugrađenog internet sučelja - kako točno, opisano je u uputama koje ste dobili s uređajem. D-Linkovi uređaji dolaze s programom Click'n'Connect koji potrebne radnje znatno pojednostavljuje. Kada je uređaj spojen i podešen, podacima na njemu možete pristupati ili preko web preglednika ili izravno u operativnom sustavu (mapiranjem mrežnog diska - kako to napraviti, opisano je u uputama). Nakon što spojite i podesite uređaj, pročitajte do kraja upute koje dolaze s njim i pronaći ćete kako podesiti napredne mogućnosti - primjerice, kako ograničiti koji korisnici ili računala smiju pristupati pojedinim podacima u mreži.

Dobro je znati
Neki od D-Linkovih uređaja dolaze s mjestom za jedan ili više tvrdih diskova što vam omogućuje korištenje većeg kapaciteta ili dodatnu sigurnost podataka (ako uređaj podesite tako da se svi podaci spremaju na oba diska). Jedna od važnijih prednosti mrežnih diskova je da na njih možete spremati kopije podataka s umreženih računala - u slučaju da dođe do kvara na nekom od računala, njegovi podaci su uvijek dostupni na uređaju za pohranu i obrnuto.

Izvor: PC Chip

Video nadzor

Video nadzor vašeg doma, vikendice ili poslovnog prostora sve donedavno je značio kupovinu skupog specijaliziranog sustava, pogotovo ako ste ga još željeli obavljati „na daljinu". Danas su stvari daleko jednostavnije zahvaljujući umreženim nadzornim kamerama. Umrežene nadzorne kamere spajaju se na žičnu ili bežičnu mrežu. Snimke prostora koji se nadzire po potrebi se spremaju na disk nekog od računala u mreži, dok slici s kamere uživo možete u svakom trenutku pristupiti preko Internet pretraživača.
Što vam je sve potrebno?

Poput mnogih mrežnih uređaja i umrežene kamere dolaze u varijantama koje se spajaju ili samo na žičnu ili i na žičnu i na bežičnu mrežu. Da biste ih koristili potrebna vam je funkcionalna žična ili bežična mreža. Ako je ta mreža povezana na Internet, sliku s kamere možete u svakom trenutku pregledavati i s bilo kojeg drugog računala na Internetu. Naravno, pri tome je moguće postaviti lozinku kako bi se onemogućio pristup neovlaštenim osobama. Neke kamere imaju i razne dodatne mogućnosti poput detektora pokreta (snimanje se aktivira samo ako se u prostoru netko kreće) i sličnih.

Kako postaviti kameru u mrežu?

Postavljanje kamere u mrežu odvija se kao i postavljanje većine ovdje opisanih mrežnih uređaja - jednostavno ih povežite u mrežu (žičnu ili bežičnu) i slijedite upute o konfiguraciji. Pri tome obavezno pripazite na to da podesite sigurnosne postavke i promijenite tvorničku lozinku na kameri - zacijelo ne želite da bilo tko s Interneta može nadgledati vaš prostor. Bacite pogled i na opcije snimanja. Neke kamere mogu snimati video, neke „hvatati" po jednu sliku svakih nekoliko sekundi ili minuta, a neke se mogu aktivirati tek ako uoče pokret u prostoriji koja se nadzire. Kamere obično nemaju ugrađen disk ili drugi medij tako da ćete za spremanje video sadržaja ili slika morati u mreži imati aktivno i računalo s dijeljenim diskom ili uređaj za mrežnu pohranu.

Dobro je znati:

Osim s računala, nekim kamerama možete pristupati i preko 3G mobilnih telefona što je idealno za nadzor dok ste na putovanju. U jednoj mreži možete postaviti više kamera koje funkcioniraju neovisno. Sve kamere možete kontrolirati s jednog računala uz pomoć softvera koji se isporučuje uz njih. Također, nadzor se može vršiti i preko neovisnog računala to jest NVR uređaja (DNS-722^) Neke kamere imaju ugrađen motor koji im omogućuje pomicanje leće, odnosno mijenjanje vidnog polja tijekom rada (gore-dolje, lijevodesno, za 360 stupnjeva).

Izvor: PC Chip

Softver - AutoCAD 2011

Jope fejslifting. Nova, nikad prije viđena tamnosiva pozadina koja će odmoriti vaše umorne oči, mreža blijedih linija nalik na milimetarski papir i izmijenjena ikona koordinatnog sustava. Ikone? Iste k'o i lani. Razočaran sam.
Šalu na stranu, korisnicima AutoCAD-a vjerojatno je već dosta redovitih promjena u izgledu sučelja koje dolaze sa svakom novom verzijom. Iako nikako nismo protiv tamne crtaće podloge na kojoj se odlično vide sve boje i svi objekti u crtežu, pitamo se zašto smo zadnjih par godina morali prolaziti kroz razne promjene sučelja da bismo se ponovno vratili na ono što smo imali prije. Očito su jadikovanja i prigovaranja korisnika učinila svoje i Autodesk je vratio tamnu podlogu kao standardnu. Kako bi koordinatni sustav bio jasnije predočen, uobičajene X i Y osi sada se beskonačno protežu u svojim pozitivnim smjerovima, a druge promjene u sučelju uključuju i manje reorganizacijske poteze u vrpci te dodatak navigacijskih alata u 2D radnu okolinu.

Dodatno možemo spomenuti i da 3D radna okolina sada dolazi u dva okusa: za početnike i napredne korisnike. Jednostavnija okolina primjerenija je onima koji tek uče raditi u 3D-u jer će se lakše snaći u smanjenom skupu alata, no s druge strane, prelazak na napredni skup alata ponovno će tražiti privikavanje. Mogućnost minimiziranja vrpce dodatno je proširena na minimiziranje na po jednu tipku za svaki panel, što je svojevrsni kompromis između punog prikaza i prikaza samo naslova kartica ili panela te malo smanjuje potrebu za ekranskim prostorom. I tipke u panelima postale su pametnije pa će, mijenjajući svoju veličinu, zauzimati onoliko mjesta koliko im bude dostupno.


Lakše se diše


Crtanje i uređivanje olakšano je novim naredbama koje omogućuju izolaciju ili skrivanje pojedinih objekata bez obzira na sloj na kojem se nalaze, pa će od sada biti mnogo lakše raditi na detaljima složenih projekata. Trebate li odabrati mnoštvo sličnih objekata u crtežu, sada to možete učiniti tako da odaberete objekt sa željenim svojstvima, zatim odredite svojstva koja se moraju podudarati i kažete AutoCAD-u da odabere objekte koji zadovoljavaju postavljene uvjete! Ovo je fantastično koristan alat i unatoč činjenici da je do sada bilo moguće koristiti naredbu FILTER za ovakve, a i puno složenije situacije, pitamo se zašto se do sada nitko nije sjetio ovako jednostavne metode. Da bi ovaj akcijski komplet bio potpun, tu je i naredba za crtanje, odnosno stvaranje odabranih objekata, koja radi tako da odaberete neki objekt u crtežu, a AutoCAD će pokrenuti naredbu kojom je načinjen odabrani objekt, smjestiti ga na isti sloj i dodijeliti mu ista svojstva, a na vama je samo da crtate, crtate...

Nek' sve bude transparentno!

Nakon više godina žicanja, kukanja i plakanja po beta forumima i korisničkim grupama, Autodesk je ispunio želju mnogih korisnika i dodao svojstvo prozirnosti svim objektima i slojevima. Geolozi, arhitekti, geodeti, FM i svi oni koji imaju koristi od prozirnosti, sada su konačno došli na svoje. Nacrtajte objekte ili ispune i definirajte im prozirnost ili ih smjestite u sloj s unaprijed definiranom prozirnošću - i to je to. Kad smo već kod ispuna, interaktivnost i intuitivnost prva je stvar koju ćete primjetiti. Čitav postupak ispunjavanja zatvorenih površina značajno je izmijenjen - pokrenite naredbu HATCH i odmah birajte područje koje želite ispuniti, pri čemu imate prikaz ispune u stvarnom vremenu. Istovremeno se možete poigrati sa svim svojstvima ispune: uzorkom, gustoćom, rotacijom, bojom i prozirnošću, pa više nema poznatog iterativnog postupka: napikavanja parametara pa provjera izgleda, pa natrag u dijalog, pa opet i opet... i to nije sve! Ne, nažalost, nema seta noževa, ali dodano je svojstvo boje pozadine ispune, pa dvostruke ispune više nisu potrebne.

Naravno, za one koji se ne daju krstiti tu je još uvijek i stara varijanta naredbe. Dodatno, sada je moguće odrediti hoće li se uzorak ispune pri zrcaljenju također zrcaliti, što do sada nije bio slučaj. Za sve nas koji smo se mnogo puta sreli s neposlušnim ispunama koje vole isplivati ispred ostalih objekata tu je naredba koja šalje sve ispune iza ostalih objekata, a kako se slični problemi javljaju i s tekstom i dimenzijama, dodane su naredbe koje podižu sav tekst i dimenzije ispred ostale geometrije u crtežu.

Izvor: Bug.hr

Praćenje normi i propisa


Praćenje novih novih normi i standarda najčešće zahtjeva u većim projektnim uredima puno vremena. Manji projektni uredi također imaju obavezu pračenja normi i standarda što im oduzima dosta dragocjenog vremena.

Unazad nekoliko godina, hrvatske norme i standardi prilagođavaju se Europskim normama (EN) odnosno IECu, tako da sada većina normi ima u nazivu HRN EN ili HRN IEC. Hrvatski norme se mogu dobiti na uvid u Hrvatskom zavodu za norme. Tamo se norme mogu dobiti na uvid, ali se ne smiju kopirati mogu se jedino kupiti, što često nije jeftino.

Hrvatski zavod za norme je neovisna i neprofitna javna ustanova osnovana kao nacionalno normirno tijelo Republike Hrvatske radi ostvarivanja ciljeva normizacije:
• povećanja razine sigurnosti proizvoda i procesa,
• čuvanja zdravlja i života ljudi te zaštite okoliša,
• promicanja kvalitete proizvoda, procesa i usluga,
• osiguranja svrsishodne uporabe rada, materijala i energije,
• poboljšanja proizvodne učinkovitosti,
• ograničenja raznolikosti, osiguranja spojivosti i zamjenjivosti te
• otklanjanja tehničkih zapreka u međunarodnoj trgovini.

Hrvatski zavod za norme je član:
• Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO)
• Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC)
• Europskog odbora za normizaciju (CEN)
• Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC)
• Europskog instituta za telekomunikacijske norme (ETSI) (status: NSO member)

Hrvatski zavod za norme obavlja poslove informativne središnjice za Sporazum o tehničkim zaprekama u trgovini Svjetske trgovinske organizacije i poslove kontaktne točke za Codex Alimentarius.

Ukoliko želimo bez puno istraživanja i proučavanja dobiti popis dijela trenutno važećih normi i standarda u području graditeljstva možemo posjetiti stranicu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

http://www.mzopu.hr/default.aspx?id=6226

Tamo se može iz popisa važeće literature za polaganje
stručnog ispita vidjeti koje su norme i standardi trenutno aktualni. To su u principu važeći pravilnici i norme što se tiče inspektora i onih koji pregledavaju projektnu dokumentaciju i izvođenje radova na građevini. Sve dodatne norme koje koristimo možemo pronaći u Hrvatskom zavodu za norme.

http://www.hzn.hr/index.html

Pirati u RH prouzročili štetu od 349 milijuna kuna!



Treću godinu zaredom stopa softverskog piratstva u RH je 54%, što znači da zaostajemo u ovom pogledu, rekao je Mladen Vukmir, glasnogovornik Business Software Alliancea (BSA) dodajući da zemlje u okruženju ostvaruju smanjenje piratstva.

Tijekom prošle godine stopa softverskog piratstva iznosila je 54 posto, zbog čega je prouzročena šteta od 349 milijuna kuna, rezultat je godišnje studije o stopama softverskog piratstva Business Software Alliance (BSA) i IDC-a, koje je u utorak prezentirano na konferenciji na medije, piše Banka magazine.

Stopa softverskog piratstva od 54 posto označava stagnaciju koja se već treću godinu proteže na Hrvatsku i niža je od prosjeka u regiji (prosjek regije je 64%), no pada piratstva nema i to je negativno, rekao je Mladen Vukmir, glasnogovornik BSA. "Usporedno sa susjednim zemljama EU, trogodišnja stagnacija može se promatrati samo kao negativan trend, s obzirom da su Češka, Mađarska i Slovenija ostvarile pomake u smanjenju stope piratstva čak i u krizi."

Od ukupno 24 zemlje Srednje i Istočne Europe (CEE) u kojima je provedeno istraživanje, Hrvatska i dalje zauzima šesto mjesto, ali ga dijeli s Litvom i Poljskom. Češka ima najnižu stopu piratstva, ispod 40 posto.

Usprkos krizi, softversko piratstvo je u padu u polovici zemalja, dobar dio ih stagnira, dok su Kina, Indija i Brazil zbog svog gospodarskog rasta povećale svoje udjele u svjetskom tržištu softvera i generirale gubitke, što je rezultiralo porastom svjetske stope piratstva - s 41 posto u 2008. godini, na 43 posto u 2009. godini.

Gubitak od softverskog piratstva na svjetskoj razini prošle je godine iznosio 54,4 milijardi dolara. Procjene su da se na svakih 100 dolara vrijednosti legalnog softvera, dodatnih 75 dolara piratizira.

Najniže stope piratstva imaju SAD, Japan i Luksemburg (oko 20 posto).

Izvor: Net.hr

Višenamjenski čitači

Umreženi višenamjenski čitač je uređaj koji se spaja s jedne strane na vašu računalnu mrežu, a s druge strane na vaš kućni zabavni sustav.
lako sve više filmskih i glazbenih sadržaja pohranjujemo na računalima, još uvijek ih želimo gledati na televizoru, odnosno slušati na Hi-Fi sustavima. Taj posao olakšat će vam umreženi višenamjenski čitači. Umreženi višenamjenski čitač je uređaj koji se spaja sjedne strane na vašu računalnu mrežu, a s druge strane na vaš kućni zabavni sustav - televizor odnosno Hi-Fi sustav. Pomoću ovakvog uređaja možete na svojim televizorima gledati filmove koji su pohranjeni na vašim računalima, a da ih pritom ne kopirate na CD ili DVD medije. Isto vrijedi i za glazbu, a većina uređaja vam omogućuje i pregledavanje fotografija s računala na televizoru.

Što vam je sve potrebno?
Da biste koristili umreženi višenamjenski čitač, potrebna vam je žična ili bežična kućna mreža. Neki čitači spajaju se samo na žičnu mrežu, a neki se mogu spojiti i na bežičnu - koji od ta dva načina spajanja ćete koristiti, ovisi o tome koji vam je praktičniji. Ako već imate bežičnu mrežu koja dobro „pokriva" i vašu dnevnu sobu ili bi provlačenje kabela bilo komplicirano, bežična mreža je bolji izbor. Ipak, imajte na umu da ćete, u slučaju da vam dnevna soba nije dobro pokrivena bežičnim signalom, morati koristiti žičnu mrežu, inače će vam filmovi prilikom reprodukcije zastajkivati. Kod odabira čitača potrebno je pripaziti i na to na koji se način čitač spaja na televizor i zvučnike jer većina čitača ima barem SCART i analogne audio priključke. Ako želite kvalitetniju sliku i zvuk, odaberite čitač s HDMI priključkom i optičkim audio priključcima.

Kako postaviti uređaj u vašu mrežu?
Postavljanje višenamjenskog čitača u mrežu vrlo je jednostavno - spojite ga bežičnom vezom na svoj bežični usmjernik (router) ili mrežnim kabelom u neki od slobodnih mrežnih ulaza na usmjerniku i zatim slijedite upute kako biste pravilno konfigurirali pristup pojedinim računalima na mreži. Dokumentacija opisuje kako ćete odrediti pojedine dijeljene mape s računala koje će biti dostupne na čitaču, kao i razne druge detalje. Što se tiče spajanja na televizor ili Hi-Fi zvučnike, koristite način spajanja koji vam odgovara - većina višenamjenskih čitača ima SCART, HDMI, S-Video i kompozitni priključak za spajanje na televizor, odnosno analogne, S/PDIF ili optičke priključke za zvučnike. Jednom postavljen sustav koristite vrlo jednostavno - poput običnog DVD čitača. Jednostavno uključite višenamjenski čitač preko daljinskog upravljača, iz popisa mapa odaberite film koji želite gledati ili glazbu koju želite slušati, pritisnite ,,Play" i to je to!

Izvor: PC Chip

Mrežni preklopnici

Mrežni preklopnici su koncentratori mrežnog prometa.
Imate više računala ili drugih uređaja s mrežnim priključkom u svojem okruženju i želite ih spojiti tako da svi međusobno mogu komunicirati? Za tako nešto treba Vam jedan preklopnik.

Mrežni preklopnici (svvitchevi) su koncentratori (sakupljači) mrežnog prometa, odnosno uređaji koji omogućuju međusobnu komunikaciju računala i drugih mrežnih uređaja u lokalnoj mreži i to tako da u potpuno automatiziranom procesu prepoznaju izvor i odredište podataka te vrše njihovo istovremeno slanje i primanje.

Mrežni preklopnici smatraju se najjednostavnijim mrežnim uređajima, a njihova funkcionalnost u mrežnim infrastrukturama je apsolutno nezaobilazna, bez obzira na njihovu veličinu.

Prema broju uređaja koje želite spojiti u jednu mrežu možete odabrati preklopnik
s istim ili (preporučljivo) većim brojem priključaka. Ukoliko imate potrebu za bržom
razmjenom podataka unutar svoje mreže, potražite gigabitne preklopnike, no pripazite
da i uređaji koje spajate na gigabitne preklopnike imaju isto tako gigabitne konekcije.

Izvor: PC Chip

Roboti koji čitaju misli za 10 godina

Japanski privatni sektor na poticaj vlade namjerava u idućih 10 godina razviti uređaje opće namjene, ali i robote s kojima će se komunicirati mislima.

Do 2020­-te godine, ambiciozni je plan japanske vlade i privatnog sektora, bit će dostupni kućanski i drugi uređaji, ali i roboti kojima će se komunicirati mislima. U tu svrhu se radi na sučeljima mozga s računalom koja će omogućiti upravljanje ovim uređajima ili diktiranje teksta i poruka samim razmišljanjem o njima. Ovo će omogućiti i sveprisutnoj umjetnoj inteligenciji da „osjeti“ kako nam je, da li smo žedni, gladni, tužni i nesretni, te shodno tome da krene u akciji.

U ovom golemom projektu navodno sudjeluju poznati divovi Toyota, Honda, Hitachi, ali i druge japanske tvrtke.

Izvor: BUG

Proizvodnja struje u - cipelama

Dr. Ville Kaajakari, izvanredni profesor elektrotehnike na Louisiana Tech University for Micromanufacturing, privukao je pažnju američkog stručnog online časopisa MEMS Investor Journal koji je široj javnosti predstavio njegov rad. Kaajakari je razvio tehnologiju koja prikuplja energiju iz malog generatora koji je ugrađen u potplate cipela.


MEMS (mikro elektro-mehanički sustav) tanki je „pametni“ uređaj koji se sastoji od računalnog čipa i mikro komponenti poput senzora, zupčanika, kanala, ogledala i aktuatora. Kaajakarijeva se inovativna tehnologija zasniva na novim električnim krugovima za regulaciju napona koji učinkovito pretvaraju piezoelektrična pražnjenja u korisni napon za punjenje baterija ili za izravno napajanje elektroničkih uređaja. „Ova tehnologija može koristiti, primjerice, planinarima koji trebaju uređaj za lociranje u slučaju nesreće i slično“, kaže Kaajakari i dodaje „Općenito, može se koristiti i za napajanje prijenosnih elektroničkih uređaja bez baterija.“.

MEMS Investor Journal nezavisna je publikacija koja stručnoj javnosti i zainteresiranim potencijalnim investitorima predstavlja najnovija dostignuća u industriji mikro elektro-mehaničkih sustava (MEMS). Prema časopisu, prikupljanje energije privlačan je način za napajanje MEMS senzora i uređaja za lociranje poput GPS-a. Međutim, loša strana tehnologija prikupljanja energije je u niskoj razini energije koju mogu dati, budući da današnji uređaji traže više snage za rad. Kaajakarijev izum koristi jeftini polimer kao sondu koja ima metaliziranu površinu za električni kontakt. Za razliku od konvencionalne keramičke sonde, polimerni generator energije je mekan i otporan, zadovoljavajući tako uvjete ugradnje u cipele.

Osim za napajanje senzora i uređaja za lociranje, Kaajakarijev generator energije u cipeli može se koristiti za napajanje RF transpondera i GPS prijemnika. „U konačnici, naš je cilj da podignemo razinu proizvedene energije do točke da možemo uz senzore napajati i druge prijenosne uređaje poput mobilnih telefona“, objasnio je Kaajakari.

Izvor: http://www.znanost.com/clanak/proizvodnja-struje-u-cipelama#ixzz0J9gRhrE6

Krateri na Mjesecu pod naponom

Buduće ekspedicije na Mjesecu mogle bi biti opasnije nego što se mislilo. "Krateri na polovima su neobična električna okružja", tvrdi Will Farell iz svemirskog centra Goddard. Unatoč njegovom imenu ne radi se o komediji - dno kratera je pod naponom od nekoliko stotina volti koji nastaje zbog strujanja solarnog vjetra.

Pogledaj:
http://www.youtube.com/watch?v=VKslxfydI2I&feature=player_embedded

Izvor: Monitor.hr

Prepoznavanje glasa kao sigurnosni protokol


Većina ljudi je upoznata sa sigurnosnim tehnologijama identifikacije poput otiska prsta ili oka. Sada zahvaljujući znanstvenicima sa instituta North Carolina State University, blizu smo praktičnih tehnika kojima se može testirati nečiji glas radi potvrde identifikacije.

"Velika je stvar provjeravati autentičnost govornika na računalu", kaže dr. Robert Rodman, profesor računalnih znanosti na NC State institutu i pomoćni autor članka na ovu temu. "Akustički parametri glasa nastaju zbog različitih oblika vokalnog trakta, a različiti ljudi imaju različite vokalne traktove", objašnjava Rodman. "Ova nova istraživanja će pomoći poboljšati brzinu autentifikacije govora, bez gubitka preciznosti."

Rodman objašnjava da provjera autentičnosti govora može imati mnoštvo primjena u ovom dobu povećane sigurnosti i mobilne elektronike. "Potencijalni korisnici ove tehnologije su vlasti, financijske, zdravstvene i telekomunikacijske industrije," kaže Rodman, te dodaje, "za primjene kao što su sprečavanje krađe identifikacije, prijevara, i zaštita podataka."

Trenutni računalni modeli koji se koriste za usporedbu akustičnih profila učinkovitu procjenu da li je govornik onaj za koga se predstavlja vrše nekoliko sekundi ili više, dok se podaci ne obrade. To je još uvijek predugo da bi takva tehnologija bila prihvaćena. "Da bi tu tehnologiju mogli koristiti svi korisnici," Rodman kaže, "vrijeme prepoznavanja se mora poboljšati bez povećanja broja pogrešaka."

Kako bi se riješio ovaj problem, Rodman i njegove kolege znanstvenici rade na promjeni postojećih računalnih modela i pojednostavljenju procesa provjere, tako da modeli budu još učinkovitiji. "Ovo je dio evolucije softvera za provjeru autentičnosti govora, i to približava ovu tehnologiju praktičnoj upotrebi i serijskoj proizvodnji", kaže Rodman.

Istraživanju su pomogli Rodmanovi kolege: Rahim Saeidi, Tomi Kinnunen i Pasi Franti sa University of Joensuu, Finska te Hamid Reza Sadegh Mohammadi sa instituta Iranian Academic Center for Education, Culture & Research. Članak pod nazivom ''Joint Frame and Gaussian Selection for Text Independent Speaker Verification'' bit će predstavljen na međunarodnoj konferenciji o Akustici, govoru i obradi signala (ICASSP) u Dallasu, Texas od 14. do 19. ožujka.

Izvor: http://www.znanost.com

Teretni robot postaje sastavni dio kopnene vojske

Američka vojska planira u sljedeće tri godine ispitati mogućnost slanja četveronožnog robota nazvanog Legged Squad Support System (LS3) na bojište kao ispomoć vojnicima. Njegova uloga je nošenje vojne opreme i zaliha po teško pristupačnim terenima. Ako sva testiranja prođu prema planu, LS3 bi mogao postati stalna pratnja američkom pješaštvu.


Robota proizvodi tvrtka Boston Dynamics koju je osnovao Marc Raibert. On je 1980. napravio prvi prototip robota koji se kretao skačući na jednoj nozi. Projekt LS3 vjerno pokazuje koliki je napredak od tada postignut. Američka agencija za napredna vojna istraživanja (eng. U.S Defense Advanced Research Project Agency), ured za taktičku tehnologiju (eng. Tactical Technology Office) i korpus američkog pješaštva (Marine Corps), uložili su 32 milijuna dolara kako bi za tri godine dobili prototip.

To je prvi korak u ispunjavanju vojne potrebe za autonomnim robotom koji može nositi 181 kilogram opreme te prijeći minimalno 32 kilometra između punjenja. Roboti u vojsci nisu novost. Bespilotne letjelice za izviđačke i borbene zadaće već se neko vrijeme nalaze u uporabi. DARPA je u posljednjih par godina već raspisivala natječaje za razvoj autonomnog, kopnenog transportera. Najveći problem u razvoju robota za pješaštvo bila je potreba za potpunom automatizacijom. Zbog teškog terena kojim prolaze, tradicionalni roboti s gusjenicama i kotačima nisu dolazili u obzir.

Marc Raibert je 1980. pokrenuo laboratorij robotike na Carnegie Mellon University u Pittsburgu, nazvan Leg Laboratory. Nakon što je 1986. postao profesor elektrotehnike i računarstva, preselio je svoj laboratorij u Massachusetts Institute of Technology.

„Dok sam radio na sveučilištu, napravili smo puno dobrih stvari, ali imao sam dojam da je naš rad sam sebi svrha. Želio sam napraviti nešto što ima primjenu u stvarnome životu“. Boston Dynamics kojeg je Raibert pokrenuo 1992. godine, dobio je veliki priliku 2003. kada je DARPA odlučila financirati razvoj robota BigDog. Riječ o 75 kilograma teškome robotu preteči LS3-a. BigDog nije koristio ni kamere ni laserske senzore kako bi odredio svoju lokaciju. Prvo bi zakoračio, a zatim se prilagođavao terenu. Svoj položaj je uspoređivao s planiranim, te bi ga zatim po potrebi korigirao.


U razvoju BigDoga bilo je velikih problema. „U prvoj godini projekt je zapinjao“- kaže Raibert. Natjerati noge da se kreću sinkrono, predstavljalo je veliki problem. Svaka noga se sastoji od četiri zgloba a poseban su problem predstavljale skliske površine poput leda. S vremenom je robot postajao sve pouzdaniji. Snaga i izdržljivost povećane su dok je software za ravnotežu i upravljanje uznapredovao do te mjere da se robot mogao snalaziti u stvarnome svijetu.

„Prije tri godine projekt BigDog je došao do točke kada smo konačno ugledali svjetlo na kraju tunela“. Uspješna demonstracija uvjerila je DARPA-u da je izgradnja robota sa nogama moguća. Prednost našeg robota je u mogućnosti savladavanja pješčanih, kamenih, blatnih i snježnih terena. Riječ je o uvjetima u kojima bi tradicionalni roboti sa gusjenicama ili kotačima sigurno zapeli.


Kompanija je svoju tehnologiju testirala u bazi američkih marinaca u Quantico, Virginia. Demonstracija je pokazala kako BigDog uspješno savladava strme terene te kako može nositi teret 1,5 puta teži od vlastite težine po ravnom terenima. Testovi su dokazali i autonomno funkcioniranje robota, koji koristi vlastito računalo kako bi slijedilo vođu koji nosi specijalnu vrstu prsluka. Robot može putovati i samostalno do određenog mjesta uz pomoć GPS-a. BigDog može prijeći 19 kilometara bez nadopune goriva.

Izvor: http://www.znanost.com/